Jeste li žrtva mobinga?

Što ukljucuje mobing repertoar?

U radnom okruženju žrtva ne može doci do rijeci ili je stalno prekidana u govoru. Ignoriraju je, kao da ne postoji. Iskljucuju je iz društvenog života na poslu (“zaborave” je pozvati na proslave, zabave, ignoriraju u stankama…) Prekidaju razgovor u trenutku kada žrtva ulazi u prostoriju. Kontroliraju je li prisutna na poslu više ili manje nego što je to uobicajeno u doticnoj sredini. Žrtvu se premješta u ured udaljeno od radnih prostora ostalih kolega. Dobiva samo besmislena zaduženja i radne obveze koje su ispod njene profesionalne kvalifikacijske razine ili joj daju zadatke koje ne može riješiti ili stalno dobiva nova zaduženja. Stalno izložena kritici

Žrtvu se optužuje za propuste koji se objektivno nisu dogodili, za ono što je napasnik kriomice namjerno eliminirao ili oštetio. Neutemeljeno obezvrjeduju rezultate rada izabrane “žrtve” Uskracivanje važnih informacija. Ismijavanje i šale na racun govora, držanja, hoda, odijevanja. Na osnovi izgleda, privatnog života, nacionalnosti, spola, rase i sl. Širenje neprovjerenih glasina, kleveta, pogrda, pokušaji sramocenje žrtve

Opterecivanje izmišljenim seksualnim intrigama. Prijetnje fizickim nasrtajem, fizicko zlostavljanje. Seksualno napastovanje. Teror telefonskim pozivima. Žrtvi se uskracuje mogucnost za ispriku

Uzroci za pojavu mobinga

Mobbing cesto izraste iz sukoba, kojem je triger neka bitnija promjena u radnoj sredini Sukob prerasta u rat izmedu dvije strane zbog njihovih suprotnih stajališta


Pristup problemu mobinga u svijetu

Najznacajnija je mreža koja okuplja sve koji se bave zdravljem na radu pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji “Network of the WHO Collaborating Centres in Occupational Health”.

Vjeruje se da je problem u porastu u svim zemljama clanicama EU.
Posljednjih godina, EU djelatnici pokušavaju usvojiti statut protiv mobbinga, za cijelo podrucje Europske Unije. Do sada doneseni zakoni:

    * Workplace Bullying – a ‘personal grievance ground’ – ERA 2000
    * Workplace Bullying – a Human Right’s issue – HRA 1993
    * Health and Safety Amendment – stress in the workplace May 2003.Legislativa uredbi o zaštiti dostojanstva djelatnika je provedena u Norveškoj i Švedskoj 1993., Francuskoj i Belgiji 2002. godine, a u tijeku je u SAD-u, Irskoj i Portugalu.

U SAD-u djeluje Workplace Bullyng and Trauma Institute.

U Italiji djeluju brojne udruge za sprjecavanje mobbinga, i ulažu se sredstva u istraživanja.

Tako je i u Francuskoj.

Belgija priprema zakon, a europska konferencija “Prevencija nasilja i zlostavljanja na radnom mjestu” održana je u organizaciji Belgijskog Saveznog Ministarstva Zapošljavanja i Europske fondacije za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (SASAM).

U Irskoj djeluje Anti-bullying Research Centre, Trinity College, Dublin, a posebnu pozornost posvecuju mobbingu u obrambenim snagama.

U Velikoj Britaniji postoji Tim Field fundacija za “the UK National Workplace Bullying Advice Line”.

U Njemackoj se problem mobbinga sustavno istražuje vec godinama, kao i u Nizozemskoj i Švicarskoj.

U Španjolskoj se tim problemom pretežno bave sindikati.

Aktivnosti u Kanadi se usmjeravaju na osiguranje zdravih organizacija i psihološki zdravih radnih mjesta (sveucilište Queen, Kingston).

U južnoj Australiji i Novom Zelandu se otvoreno bori protiv skupe poslovne tajne – mobbinga, narocito u zdravstvenim profesijama.

I u Južnoj Africi postoji fondacija za studij traume na radnom mjestu.

U Japanu je proucavano pojavljivanje mobbinga na sveucilištu. Uzroci za pojavu mobinga
Mobbing cesto izraste iz sukoba, kojem je triger neka bitnija promjena u radnoj sredini Sukob prerasta u rat izmedu dvije strane zbog njihovih suprotnih stajališta

Pristup problemu mobinga u svijetu
Najznacajnija je mreža koja okuplja sve koji se bave zdravljem na radu pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji “Network of the WHO Collaborating Centres in Occupational Health”.

Vjeruje se da je problem u porastu u svim zemljama clanicama EU.
Posljednjih godina, EU djelatnici pokušavaju usvojiti statut protiv mobbinga, za cijelo podrucje Europske Unije. Do sada doneseni zakoni:

    * Workplace Bullying – a ‘personal grievance ground’ – ERA 2000
    * Workplace Bullying – a Human Right’s issue – HRA 1993
    * Health and Safety Amendment – stress in the workplace May 2003.Legislativa uredbi o zaštiti dostojanstva djelatnika je provedena u Norveškoj i Švedskoj 1993., Francuskoj i Belgiji 2002. godine, a u tijeku je u SAD-u, Irskoj i Portugalu.

U SAD-u djeluje Workplace Bullyng and Trauma Institute.

U Italiji djeluju brojne udruge za sprjecavanje mobbinga, i ulažu se sredstva u istraživanja.

Tako je i u Francuskoj.

Belgija priprema zakon, a europska konferencija “Prevencija nasilja i zlostavljanja na radnom mjestu” održana je u organizaciji Belgijskog Saveznog Ministarstva Zapošljavanja i Europske fondacije za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (SASAM).

U Irskoj djeluje Anti-bullying Research Centre, Trinity College, Dublin, a posebnu pozornost posvecuju mobbingu u obrambenim snagama.

U Velikoj Britaniji postoji Tim Field fundacija za “the UK National Workplace Bullying Advice Line”.

U Njemackoj se problem mobbinga sustavno istražuje vec godinama, kao i u Nizozemskoj i Švicarskoj.

U Španjolskoj se tim problemom pretežno bave sindikati.

Aktivnosti u Kanadi se usmjeravaju na osiguranje zdravih organizacija i psihološki zdravih radnih mjesta (sveucilište Queen, Kingston).

U južnoj Australiji i Novom Zelandu se otvoreno bori protiv skupe poslovne tajne – mobbinga, narocito u zdravstvenim profesijama.

I u Južnoj Africi postoji fondacija za studij traume na radnom mjestu.

U Japanu je proucavano pojavljivanje mobbinga na sveucilištu.

Ima li pomoci?

Pismeno zabilježite svaki mobing nasrtaj i arhivirajte sve pismene dokumente.

O onome što vam se dogada obavijestite osobu iz vaše radne sredine u koju još uvijek imate povjerenja, a ako takva osoba ne postoji, s povjerenjem se obratite aktivistu nekog od udruženja za zaštitu ljudskih prava, za jednakost spolova ili sl.

Otvoreno razgovarajte s osobom koja vas zlostavlja o njenom ponašanju i postupcima.

Budite ljubazni sa zlostavljanom osobom, razgovarajte s njom, pomozite joj.

Recite zlostavljacima neka prestanu sa svojim ponašanjem.

Ne dajte se uvuci u mobing ponašanje!

Požalite se osobi koja Vam je izravno nadredena.

O svemu biste trebali moci obavijestiti kadrovsku službu i upravu poduzeca.

U slucaju pojave psihickih ili tjelesnih poremecaja, potražite savjet psihologa, psihijatra, lijecnika

Potražite savjet pravnika koji se bavi radnim pravom.

Trenirajte komunikacijske vještine!

Trenirajte tehnike relaksacije!

Profil zlostavljača

4 profila zlostavljača :

Željan pažnje
– pretjeranom ljubaznošću nastoji držati autoritete na svojoj strani, emocionalno nezreo
– selektivno ljubazan prema suradnicima, posebno u početku prema novoj žrtvi
– iskorištava suradnike
– često izvodi “jadan ja – dramu” i samosažalijeva se
– ako ga se otkrije, tvrdi da je on žrtva
– kad ga se pozove na odgovornost
– konfabulira i svaljuje krivicu na druge
– uvijek želi biti u centru pažnje

Oponašatelj
– nisu profesionalno kvalificirani, ali tvrde da jesu jer se nalaze u blizini profesionalaca
– često glume profesiju kojom se žele baviti i zahtijevaju zasluge koje im “pripadaju”
– manipulativni
– lako se daju isprovocirati
– često prijete suradnicima,glume odanost nadređenima, ali ih odbace nakon što ih iskoriste

Guru
– uspješni su na uskom polju svoje stručnosti, od suradnika priznati kao takvi
– egoistični
– zlostavljaju sve kojima se osjećaju ugroženi
– emocionalno hladni
– uglavnom muške osobe
– ponekad pretjerano uredni i organizirani
– svoje greške pripisuju drugima

Psihopat ili sociopat
– napasni i arogantni prema žrtvama, a prema ostalima dragi i ljubazni hladni i proračunati
– dobri su glumci, za njih ne vrijede zakoni i moralne norme
– često ih se može uhvatiti u nekim kriminalnim aktivnostima
– oni koji ih otkriju, odmah postaju njihove žrtve i sva svoja (ne)djela prebacuju na njih
– ne pokazuju empatiju, sažaljenje i krivnju

Žrtva
– često se samo nalazi u zlostavljačevoj blizini, osoba kojom se lako može manipulirati
– osobe čija karijera je u usponu i ovisi o dobroj volji nadređene osobe (zlostavljača)
– osoba koja ne zna kome se obratiti za pomoć ! ! !

Tko su mobberi – zlostavljači

Najčešće su mobberi osobe s poremećajem ličnosti.
To su manje sposobne, ali moćne osobe bez kapaciteta za ljubav, radost, igru, kreativnost, davanje i dijeljenje. A njima se lako pridružuju slabi drugi u strahu da ne postanu žrtve, identificiraju se s agresorom, odnosno staju na njegovu stranu. mobbingom prikrivaju nemoć u nekoj drugoj sferi svojeg života (najčešće privatnog, tj. u braku ili obitelji), formirajući oko sebe grupu u kojoj dokazuju svoju moć i važnost na račun žrtve. Često se zlostavljači zapravo osjećaju inferiorno (iza svake prepotencije stoji neka impotencija).Na taj način osiguravaju si dominantniju poziciju ili miču onoga koji im stoji na putu uspjeha. Nerijetko to čine iz osobnog straha da neće biti cijenjeni ili da će sami postati nečijom žrtvom. Neki zlostavljači to rade svjesno, s namjerom da naškode drugome ili da ga prisile da napusti radnu sredinu. To čine kada se, npr., osjećaju ugroženo (npr. zbog karijere). Ili u situacijama kada postoji npr. višak radne snage, pa uprava poduzme načine kako bi se riješila radnika (npr. odredi im radna mjesta daleko od doma, a ne plaća putne troškove).. No često mobbing-ponašanje započinje nesvjesno (npr. grube ili vulgarne šale koje vrijeđaju žrtvu), jer NE ZNAJU DRUKČIJE ponašanje. U teškim vremenima nekih organizacija ” žrtveno janje ” izabire se zbog unutrašnjih problema i napetosti, pa na njemu svi sami sebi.
 

Posljedice mobbinga na radnom mjestu

Posljedice mobbinga na radnom mjestu
 
Smanjenje učinkovitosti, ometanje napredovanja, učestali izostanci s posla, bolovanja (bijeg u bolest) napuštanje radnog mjesta, dobivanje otkaza.

 

– fizički poremećaji:
Kronični umor, probavne smetnje, prekomjerna tjelesna težina ili mršavljenje, nesanica, različiti bolni sindromi, smanjen imunitet, povećana potreba za alkoholom, sedativima, cigaretama i dr.

– emocionalni poremećaji:
Depresija, burn-out sindrom, emocionalna praznina, osjećaj gubitka životnog smisla, anksioznost, gubitak motivacije i entuzijazma, apatija ili hipomanija, poremećaj prilagodbe i dr.

– bihevioralni simptomi:
Iritabilnost, projektivnost, nekritično rizično ponašanje,gubitak koncentracije, zaboravnost, eksplozivnost, grubost, pretjerana osjetljivost na vanjske stimuluse, bezosjećajnost, rigidnost, stalna okupiranost poslom, obiteljski problemi, razvod braka, suicidi i dr.

Burn – out

Burn out je progresivni gubitak idealizma, energije i smislenosti vlastitog rada koji doživljavaju ljudi u pomažućim profesijama kao rezultat frustracija i stresa na poslu. Izgaranje na poslu nije isto što i umor. Umor ne uključuje promjene stavova prema poslu i ponašanje prema klijentima. Izgaranje se također povezuje s mnogim negativnim emocijama, npr. depresijom, nedostatkom snage, nezadovoljstvom, strahom, neodgovarajućom kvalitetom života i beznađem, gubitkom samopouzdanja, nemogućnosti prosudbe i donošenja odluka; emocionalnom iscrpljenošću, osjećajem nemogućnosti vladanja emocijama zbog stalne i dugotrajne izloženosti stresnim situacijama, depersonalizacijom – patološki promijenjenim doživljajem osobnog identiteta.

5 osnovnih razvojnih faza mobbinga

I. faza:
kao potencijalna osnova mobbinga pojavljuje se neriješen konflikt među suradnicima, koji u konačnici rezultira poremećajem u međuljudskim odnosima.
Izvorni se sukob ubrzo zaboravlja, a zaostale agresivne težnje usmjeravaju se prema odabranoj osobi.
 
II. faza:
potisnuta agresija eskalira u psihoteror. U vrtlogu spletki, poniženja, prijetnji i psihičkog zlostavljanja i mučenja žrtva gubi svoje profesionalno i ljudsko dostojanstvo i počinje se osjećati i postaje manje vrijednim subjektom koji u svojem radnom okruženju gubi ugled, potporu, pravo glasa…
 
III. faza:
već obilježena i permanentno zlostavljana osoba postaje “vrećom za udarce”, “dežurnim krivcem” za sve propuste i neuspjehe kolektiva.
 
IV. faza:
karakteristična je po očajničkoj “borbi za opstanak” žrtve, kod koje se tada pojavljuje sindrom izgaranja na poslu, tj. kronični sindrom umora (burn-out ), psihosomatski ili depresivni poremećaji
 
V. faza:
uglavnom nakon višegodišnjeg teroriziranja, žrtve obolijevaju od kroničnih bolesti i poremećaja, napuštaju posao ili posežu za suicidalnim izlazom.
Posljedice mobbinga na radnom mjestu
 

MOBBING?

Što je mobbing?

Mobbing (work abuse, employee abuse) je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Zlostavljana je osoba bespomoćna, u nemogućnosti je da se obrani. Takve se aktivnosti odvijaju najmanje jednom tjedno, tijekom najmanje šest mjeseci.
Povijest mobbinga
 
Povijest mobbinga
 
Sustavno proučavanje mobbing-ponašanja počelo je prije 20-ak godina (1980-ih, Heinz Leymann). Naziv je stvoren od engleskoga glagola to mob, što znači nasrnuti u masi, bučno navaliti na nekoga, i imenice “mob” koja znači rulja, gomila, puk, svjetina, ološ, a skovan je prema istraživanjima Konrada Lorenza koji je opisao ponašanje nekih životinja koje se udruže protiv jednog člana, napadaju ga i istjeruju iz zajednice, ponekad ga dovode i do smrti.
U engleskom govornom području često se koristi i izraz bulling koji se odnosi uglavnom na slično nasilje u školi.

Prema istraživanjima 55% je okomiti, 45% vodoravni mobbing. Okomiti mobbing događa se kada pretpostavljeni zlostavlja jednog podređenog radnika; ili jednog po jednog dok ne uništi cijelu skupinu (zato se još naziva i bossing) ili kada jedna skupina radnika zlostavlja pretpostavljenog (što se događa u 5% slučajeva). Horizontalni mobbing odvija se između radnika na jednakom položaju u hijerarhijskoj ljestvici.