I. faza:
kao potencijalna osnova mobbinga pojavljuje se neriješen konflikt među suradnicima, koji u konačnici rezultira poremećajem u međuljudskim odnosima.
Izvorni se sukob ubrzo zaboravlja, a zaostale agresivne težnje usmjeravaju se prema odabranoj osobi.

 

II. faza:
potisnuta agresija eskalira u psihoteror. U vrtlogu spletki, poniženja, prijetnji i psihičkog zlostavljanja i mučenja žrtva gubi svoje profesionalno i ljudsko dostojanstvo i počinje se osjećati i postaje manje vrijednim subjektom koji u svojem radnom okruženju gubi ugled, potporu, pravo glasa…

 

III. faza:
već obilježena i permanentno zlostavljana osoba postaje “vrećom za udarce”, “dežurnim krivcem” za sve propuste i neuspjehe kolektiva.

 

IV. faza:
karakteristična je po očajničkoj “borbi za opstanak” žrtve, kod koje se tada pojavljuje sindrom izgaranja na poslu, tj. kronični sindrom umora (burn-out ), psihosomatski ili depresivni poremećaji

 

V. faza:
uglavnom nakon višegodišnjeg teroriziranja, žrtve obolijevaju od kroničnih bolesti i poremećaja, napuštaju posao ili posežu za suicidalnim izlazom.
Posljedice mobbinga na radnom mjestu