U Glasu Slavonije objavljen članak na temu mobbinga

Da je mobbing uistinu tema koja je sve zastupljenija u medijima govori nam i članak koji je danas objavljen u Glasu Slavonije. Jadranka Apostolovski iz udruge Mobbing, između ostalog, osvrnula se i na propisane kazne koje mogu biti izračene u slučaju mobbinga pa tako navodi britanski slučaj otprije nekoliko godina gdje je sud dosudio 1,2 miljuna eura odštete zbog mobinga. U Hrvatskoj je, navela je, riječ o simboličnim iznosima, od 10.000 do najvećeg iznosa, koliko je to udruzi poznato – od 120.000 kuna.

Cijeli članak možete pročitati ovdje

U Budvi održana regionalna konferencija„Pravna zaštita protiv diskriminacije u jugoistočnoj Europi“

konferencija u Budvi_mobbing

U Budvi je 28. i 29. lipnja održana regionalna konferencija„Pravna zaštita protiv diskriminacije u jugoistočnoj Europi“ čiji je cilj poboljšati djelovanje protiv diskriminacije.Konferencija je održana u organizaciji Deutsche Gesellscaft fur Internationale Zusammenarbeit (GIZ), a sudjelovali su predstavnici akademske zajednice,pravosuđa,vladinih tijela i nevladinih organizacija iz zemalja JI Europe. Ispred Udruge mobbing sudjelovala je Jadranka Apostolovski.
Na konferenciji su prestavljeni izvještaji zemalja sudionica konferencije, raspravljalo se o trenutačnoj zaštiti od diskriminacije u JI Europi te kako kroz regionalnu suradnju poboljšati zaštitu . Predstavnici iz Republike Hrvatske aktivno su sudjelovali na radionici o pravnom obrazovanju protiv diskriminacije u zemljama jugoistočne Europe i radionici o jačanju kapaciteta u provođenju anti-diskriminacijskih mjera te u donošenju zaključaka i preporuka konferencije.

U Hrvatskoj je mobbing dozvoljen: “Šamar ako pitaš kad će plaća, nogom u tur ako nisi simpatična šefu”

mobbing

UKOLIKO pripadate sve većem broju onih koji su na poslu izloženi zlostavljanju, šikaniranju, maltretiranju, ponižavanju i uznemiravanju, možda ne znate da ste na vjetrometini na kojoj vam, u Hrvatskoj, ni zakon ne pruža adekvatnu zaštitu. Na taj problem upozoravaju i pučka pravobraniteljica Lora Vidović i Udruga Mobbing koja se zalaže za društvo temeljeno na vrijednostima demokracije, tolerancije, pluralizma i zaštite ljudskih prava. Ponižavanja i zlostavljanja, kojima se gazi dostojanstvo radnika, eskaliraju upravo tijekom turističke sezone.

No, iako broj mobbingiranih radnika u Hrvatskoj konstantno raste, broj prijavljenih slučajeva mobbinga se godinama ne povećeva. Od ukupnog broja mobbingiranih radnika, koji se prijavljuju Udruzi Mobbing, manje od 1 posto njih (0,6%) zaštitu, točnije naknadu nematerijalne štete, potraži na sudu. Među razlozima zbog kojih tako mali broja radnika traži zaštitu je nepovjerenje u sudstvo, loše materijalne prilike radnika, bojazan za posao, nepotrebno dugotrajni sudski procesi koji traju i po nekoliko godina, strah od posljedica…..

“Što je više ugovora o radu na određeno vrijeme, što je više nezaposlenih, što je više mobbinga, to je i više straha i neizvjesnosti te se radnici u Hrvatskoj boje prijavljivati mobbing“, kažu iz Udruge Mobbing. Slučajevi mobbinga su, tvrde, češći kod privatnih poslodavaca jer u većini slučajeva kod njih nema kolektivnih ugovora, ne djeluje sindikat, a i prava iz radnog odnosa su daleko manja ili nisu regulirana. Čak 75 posto mobbingiranih čine žene, dok je prema stručnoj spremi žrtava najviše među onima sa SSS – 55 posto, a mobingu je izloženo i 30 posto zaposlenih s visokom te 11 posto radnika s višom stručnom spremom, dok 4 posto otpada na ostale.

Šamar umjesto plaće

„Među slučajevima koji su nam prijavljeni bilježimo i onaj poslodavca koji je ošamario radnika samo zato što ga je taj čovjek, koji više od dva mjeseca nije dobio plaću, pitao kada će biti plaća. Tu je i slučaj poslodavca koji nije dozvolio da radnica vani, na jakoj zimi, prodaje robu u rukavicama, a kada bi vidio da ona radi u rukavicama, izudarao bi ju po rukama. Brutalan je i primjer poslodavca koji jednu radnicu više nije želio u kuhinji te bi ju, kada bi žena došla na posao, primio za ramena, okrenuo, otvorio vrata i potom ju nogom udario u tur. To je činio svakodnevno, punih tjedan dana, no radnica je ipak redovno dolazila na posao, jer čak ni u takvim slučajevima ne smije prekinuti rad ili ne doći na radno mjesto, jer bi ju tada poslodavac teretio za neopravdani izostanak s posla“, kaže za Index. Ivan Hranj, mag.iur., iz Udruge Mobbing.

Obrazloženje suda : Radnici nemaju pravo prekinuti rad zbog mobbinga !

Izdvaja i slučaj diplomirane ekonomistice koja je, zbog konstantnog zlostavljanja na poslu, oboljela te je postala profesionalna nesposobnost za rad. No, iako je mlada žena, iz zdravstvenih razloga, morala prekinuti rad, sud joj, unatoč svemu, nije pružio zaštitu.

“Sud je tužiteljicu odbio s većim dijelom tužbenog zahtjeva obrazlažući da u Hrvatskoj zakon ne pruža zaštitu zlostavljanim radnicima i da radnici nemaju pravo prekinuti rad zbog mobbinga. Sud je tako ženi koja je tek navršila 40 godina i koja će, zbog zlostavljanja na poslu, ostatak svog života bolovati od teških depresija, ženi kojoj su uništene najljepše godine, kojoj je uništena obitelj. dosudio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 80.000 kuna. No, čemu služi satisfakcija od 80.000,00 kuna?“, pita Hranj.

„Mobbingom se, bez isplata otpremnina, jednostavno rješava pitanje otpuštanja radnika“

„Već godinama nema volje da se pitanje zaštite radnika od zlostavljanja riješi zakonom, a sve što je za to potrebno je da se u članku 7. stavku 5. Zakona o radu izbrišu riječi „i posebnim zakonima“. No, previše su jaki lobiji koji zagovaraju da se u Hrvatskoj ne zabranjuje mobbing i to iz razloga što se u našoj zemlji mobbingom rješava pitanje otpuštanja nepoćudnih, nepodobnih radnika te pitanje viška radnika i to bez isplata otpremnina i bez rada pod otkaznim rokom“, upozorava Ivan Hranj.

Zakon o radu, pojašnjava, ne štiti radnike od zlostavljanja na poslu i povređivanja prava dostojanstva, ali upućuje da se ta zaštita mora riješiti Pravilnikom o radu (članak 26. st. 1.). To pak znači, da je poslodavac koji zapošljava najmanje dvadesetak radnika dužan donijeti i objaviti Pravilnik o radu kojim se, između ostaloga, uređuju postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika te mjere zaštite od diskriminacije. No, velika većina pravnih subjekata svojim pravilnicima o radu nije regulirala pitanje postupka i mjera zaštite dostojanstva radnika. Kako ta pitanja nisu riješena niti kolektivnim ugovorima, izuzev državne uprave, osnovnog i srednjeg obrazovanja i socijale, jasno je, upozorava Hranj, da jedno izuzetno osjetljivo područje nije pokriveno niti zakonskim, niti podzakonskim aktima, a niti općim aktima poslodavaca.

„Inspektori rada u Hrvatskoj postoje, ali ne rade, a sudovi žmire“

U Hrvatskoj su, sudeći po podacima za 2015., najčešći slučajevi vertikalnog mobbinga (čak 91 posto). Oblici mobbiga su pak vrlo raznovrsni, od iznimno grubog zlostavljanja pa do vrlo perfidnih oblika šikaniranja, uznemiravanja i ponižavanja.

„U posljednje dvije-tri godine rašireno je zlostavljanje radnika na način da se u ugovore o radu, umjesto mjesta rada, upisuje Republika Hrvatska, što omogućava poslodavcu da nepoćudnog i nepodobnog radnika premješta iz, primjerice, Županje u Dubrovnik, iz Rijeke u Osijek i sl. Iako je to je protivno odredbama Zakona o radu, Inspektorat rada to tolerira, a na to su počeli žmiriti i sudovi, zbog čega radnici trpe posljedice. Istaknuo bih primjer majke koju je poslodavac, nakon što se vratila s roditeljskog dopusta, premjestio iz Zagreba u Split uz cinično pojašnjenje „neplanirano si otišla na porodiljski“. Kako zbog nepojavljivanja u drugom mjestu rada ne bi dobila izvanredni otkaz, radnica je sama otkazala ugovor o radu.

Nije se žalila, nije niti tužila, jer se bojala da se više neće moći zaposliti niti kod drugog poslodavca“, kaže Hranj. Inspektori bi, tvrdi, mogli puno pomoći u smanjenju broja zlostavljanih radnika kada bi više nadzirali rad poslodavaca, posebno u domeni sklapanja ugovora o radu, poštivanja zakonskih odredbi o radnom vremenu, prekovremenom radu, tjednim i dnevnim odmorima, plaćama, radu na određeno vrijeme.

Sve je podređeno interesu krupnog kapitala

„Samo u 10 posto slučajeva, i to s velikim zakašnjenjem, Inspekcija rada reagira na pisane zahtjeve za nadzorom, koje, uz pomoć Udruge Mobbing, podnose radnici. Stječe se dojam da je rad inspektora rada namjerno blokiran i to sve u interesu krupnog kapitala“, kaže Hranj. Kao magistar prava naš sugovornik smatra da radnici potpuno opravdano ne vjeruju sudovima što potkrepljuje još jednim primjerom koji je prijavljen Udruzi Mobbing.

„Ako pipa i lovi za guzu više radnica, a ne jednu, to onda nije spolno uznemiravanje“

„Radnica je na poslu bila diskriminirana kao žena i spolno uznemiravana od strane zaposlenog muškarca. Nakon što je taj muškarac nju i još dvije zaposlenice spolno uznemiravao i diskriminirao, radnica je podnijela tužbu sudu, no sud ju je odbio s tužbenim zahtjevom za zabranu spolnog uznemiravanja i diskriminiranja uz obrazloženje da se ne može govoriti o spolnom uznemiravanju i diskriminiranju ukoliko radnik pipa, ljubi u vrat i lovi za guzu sve tri zaposlene radnice. Diskriminacija bi pak bila da to čini samo jednoj od zaposlenica. Radnica je tako ostala nezaštićena, dok se radniku, kao olakšavajuća okolnost, uzeo njegov karakter i to što voli žene“, kaže Hranj dodajući kako, na žalost, pojedini suci uopće ne razumiju što je to mobbing i što je to zlostavljanje radnika.

„Nakon maltretiranja, šikaniranja i zlostavljanja, poslodavac šeficu računovodstva raspoređuje da poslove računovodstva radi na portirnici veličine 1,5×1,5 četvorni metar, u kojoj radi i portir. U toj portirnici, kroz koju dnevno ulazi stotine posjetilaca, u kojoj nema računala niti programa za knjiženje, radnica će se, po mišljenju poslodavca, lakše koncentrirati na rad,. Da apsurd bude još veći, niti za sud to nije zlostavljanje i ponižavanje šefice računovodstva te u obrazloženju stoji da je i sud mišljenja da će se šefica računovodstva u portirnici lakše koncentrirati“, navodi Hranj još jedan u nizu apsurdnih primjera mobbinga koji hrvatski sudovi ne prepoznaju.

„Hrvatska je koruptivna država u kojoj i na sudu pobjeđuju bogati !“

Zbog straha od posljedica, otkaza, tužbi za klevete i sramoćenje od strane poslodavaca, radnici – žrtve mobbinga, u pravilu, ne pristaju u javnost iznositi svoje potresne priče.

„Ukoliko radnik ispriča svoj slučaj (bez obzira što nije iznio naziv poslodavca), financijski moćni poslodavci često pribjegavaju tužbama zbog kleveta i sramoćenja. Tu pak radnici uvijek gube jer poslodavci predlažu desetke radnika koji, kao svjedoci, iz straha, iskazuju u korist poslodavca. Zbog svega toga žrtve mobbinga zaštitu obično odluče potražiti tek onda kada obole, kada su potpuno slomljene, uništene, obespravljene ili kada su prisiljene same otkazati ugovor o radu. Pomoć traže i kada im poslodavac otkaže ugovor o radu, no, tada je najčešće već prekasno“, kaže Hranj.

Strah za egzistenciju jači je od radničke solidarnosti

Žrtva mobbinga bi se, tvrdi, trebala pravno savjetovati o tome da li se u njezinom slučaju radi o mobbingu. Ako dobije potvrdan odgovor, valja poslodavcu podnijeti pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika. Ako poslodavac u roku od 8 dana ne odluči o pritužbu radnika i ne zaštiti ga od zlostavljanja (mobbinga), radniku ne preostaje drugo nego podnijeti tužbu sudu ili i dalje trpjeti mobbing.

„Ako podnosi tužbu sudu zbog mobbinga, radnik može tražiti samo naknadu nematerijalne štete, ali ne i zabranu od daljnjeg zlostavljanja jer u Hrvatskoj zlostavljanje radnika nije zabranjeno, već radnik za slučaj mobbinga, ima pravo na naknadu nematerijalne štete. Još je jedna okolnost za radnika vrlo nepovoljna. Radnik naime mora dokazati da je bio zlostavljan što je vrlo, vrlo teško jer kolege s posla, iz straha, u pravilu, nikada ne svjedoče u korist zlostavljanog radnika. Strah od gubitka posla, strah za egzistenciju i strah od posljedica pobijedio je načelo radničke solidarnosti, načelo istine. Da bi uspio u radnom sporu zbog mobbinga radnik mora imati mnogo dokaza i vrsne poznavaoce radnog prava“, kaže Hranj ističući kako sudske postupke koji su dostupni Udruzi Mobbing i u kojima je Udruga učestvovala od samog početka, radnici dobivaju u 70 posto slučajeva.

Evo kroz što se sve mobbing manifestira :

– Komuniciranje povišenim tonom i vikom

– Ogovaranje

– Ismijavanje

– Širenje tračeva

– Klevetanje i vrijeđanje

– Žrtva je uvijek prekidana kada govori

– Odbijanje verbalnih i neverbalnih kontakata sa žrtvom

– Ignoriranje

– Uskraćivanje prava na vlastito mišljenje

– Skrivanje važnih informacija

– Davanje ponižavajućih poslova i poslova koji su štetni po zdravlje zaposlenika

– Neosnovana pojačana kontrola izvršavanja radnih zadataka

– Izoliranje žrtve

– Žrtva se premješta u druge prostore, kancelarije, druga mjesta rada

– Okolina se ponaša kao da žrtva ne postoji

– Žrtvu se ne poziva na sastanke, dogovore

– Sa žrtvom se ne druže, ne odlaze na zajedničke doručke, kave, izlaske

– Nepoželjno je biti viđen sa žrtvom

– Napadi na ugled žrtve

– Izmišljanje priča o privatnom životu žrtve

– Prisiljavanje žrtve da obavlja poslove daleko ispod svojih znanja, sposobnosti, školske i stručne spreme

– Žrtvi se daju besmisleni radni zadaci i poslovi

– Tjeranje žrtve da pogriješi, pa joj se daju preteški radni zadaci

– Zatrpavanje poslovima i određivanje kratkih rokova izvršenja

– Lansiranje priča o mentalnoj bolesti žrtve

– Loše ocjene rada

– Žrtva ne dobiva radne zadatke

– Žrtvi se oduzimaju sredstva za rad

– Optuživanje za propuste koji se nisu dogodili ili koji su “namješteni”

– Uskraćivanje individualnih prava iz radnog odnosa

– Verbalni seksualni nasrtaji i uvrede

– Fizičke prijetnje.

Pučka pravobraniteljica : Zlostavljanje na radu je ozbiljan problem na koji sustav sustav ne odgovara na zadovoljavajući način

„Zbog zlostavljanja na radu građani nam se sve češće obraćaju. Ne postoji zakonska definicija zlostavljanja na radu, pa građani ni ne mogu znati što ono zapravo jest i kada mogu tražiti zaštitu. Također, njihovu zaštitu regulira više zakona, ali niti jedan u potpunosti i sveobuhvatno. To uzrokuje značajnu pravnu nesigurnost, što je posebno štetno u situacijama poput ovih, u kojima građani nemaju dovoljno povjerenja u institucije da bi odmah potražili zaštitu, a boje se i posljedica koje bi prijava ili sudski postupak mogli izazvati, poput otkaza ili pogoršanja situacije na poslu. U posljednjih nekoliko godišnjih izvješća upozoravamo na ove nedostatke i dajemo preporuke za njihovo uklanjanje, ali za sada nema pomaka. Tako je Vlada u mišljenju na Izvješće pučke pravobraniteljice za 2014. i za 2015. zauzela stav kako nije potrebno ispuniti preporuku da se cjelovitim uređenjem područja radnih odnosa i zaštite na radu normativno regulira zlostavljanje na radu, već smatra kako se to može postići kolektivnim ugovorima. No, to ipak nije dovoljno jer veliki broj radnika nije učlanjen u sindikate, pa nema niti mogućnosti sklapati kolektivne ugovore. Također, ova opcija zasigurno bi doprinijela i neujednačenoj sudskoj praksi jer bi svaki kolektivni ugovor mogao različito regulirati zlostavljanje na radu, pa ne bi postojali jedinstveni kriteriji za objektivno i ujednačeno razmatranje slučajeva.

Stupanj zaštite radnika u Hrvatskoj nije zadovoljavajući – svakodnevno smo svjedoci raznih primjera, poput neisplate plaća ili nesigurnosti radnih mjesta. Sveobuhvatna zaštita radnika od zlostavljanja na radu tek je jedan od smjerova u kojima nastavljamo inzistirati na nužnim promjenama, pa se nadam da ćemo naići na spremnost nadležnih za razgovor o uočenim nedostatcima i mogućim rješenjima“, kaže za Index pravobraniteljica Lora Vidović.

Izvor: Index.hr 

Priručnik o diskriminaciji i mobbingu na radnom mjestu

Priručnik o diskriminaciji i mobbingu na radnom mjestu

U sklopu EU projekta „Pravo na rad bez mobbinga“ Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga objavila je Priručnik o diskriminaciji i mobbingu na radnom mjestu, prvi takve vrste u Hrvatskoj. Autor i urednik je izv.prof.dr.sc. Mario Vinković, a koautorice doc.dr.sc. Snježana Vasiljević i mr.sc. Iris Gović Penić.

Na jednom mjestu objavljena su poglavlja sa svim najvažnijim aspektima, od vrsta i prepoznavanja mobbinga, zakonske regulative i pravne prakse, do uputa o zaštiti ili dobivanju pravne pomoći. Priručnik najprije detaljno opisuje što je mobbing i u kakvim se oblicima pojavljuje, te razlaže kako se gradila svijest o postojanju mobbinga i odgovarajuća legislativa. Detaljno su razloženi i uzroci mobbinga, da bi ga se bolje razumjelo i uspješnije mu se suprotstavilo
U poglavljima “Posljedice mobbinga” i “Hrvatski pravni okvir i njegove poteškoće” stavljaju problem ne samo u osobni problem pojedinca i poduzeća, nego i širi društveno-zakonodavni kontekst. Potom je vrlo jasno opisan pravni okvir za zaštitu od diskriminacije – od europskog antidiskriminacijskog prava do situacije u Hrvatskoj. To je kompleksno poglavlje, jer ne tretira pojam, pojavu i pravnu zaštitu od diskriminacije (uključujući mobbing) nabrajanjem zakona i propisa, nego ih vrlo umješno stavlja u kontekst. Odmah potom slijede poglavlja o razumijevanju i prepoznavanju vrsta diskriminacije, spolnom i inom uznemiravanju, te poticanju na diskriminaciju.
Dalje se priručnik uglavnom bavi užim pravnim temama – od dokazivanja i tereta dokazivanja diskriminacije, preko sudskih sporova i slučajeva iz prakse do posebnih tužbi, tužbenih zahtjeva, pravnim osnovama za zaštitu od mobbinga, procesiranju, sankcijama, odgovornostima, te naknadama štete.

Kroz projekt “Pravo na rad bez mobbinga”, kreiran je e-learning alat za učenje pravnika, studenata prava, sudaca,socijalnih radnika i svih onih kojih se tiče pravna zaštita od mobbinga i diskriminacije na radnom mjestu. E-learning sustav postavljen je na stranici Pravnog fakulteta u Osijeku (http://e-student.pravos.hr/course/category.php?id=59a).

Kroz projekt su održane radionice i treninzi za studentice i studente na osječkom Pravnom fakultetu koji su pripremani za rad u Savjetovalištu i izravno pružanje pravne pomoći u području mobbinga i diskriminacije na radnom mjestu.

Uskoro će biti predstavljen anti-mobbing protokol koji će prvi usvojiti partner u projektu,Grad Zagreb,a kojeg mogu usvajati poduzeća i javne pravne osobe.

U tijeku je javna kampanja za promicanje prava na rad bez mobbinga i diskriminacije.

Izrađen e-learning alat za pravne praktičare i studente prava

U sklopu projekta“Pravo na rad bez mobbinga“ kao jedna od projektnih aktivnosti izrađen je inovativni alat e-učenja za pravne praktičare i studente prava koji će omogućiti stjecanje potrebnih znanja i vještina o mobbingu i diskriminaciji,odnosno praksi koju,u materijalnome i procesnom smislu treba slijediti.
Slijedom navedenog,Pravni fakultet u Osijeku uspostavlja sustav e-učenja s raspoloživim pravnim i srodnim edukacijskim materijalima o mobbingu za studente prava, pravnike,odvjetnike,sudce,socijalne radnike,javne ustanove te stručnjake za ljudske potencijale u poduzećima.

logo_pfos

Zakonske odredbe po kojima je moguće zatražiti pravnu zaštitu

Donosimo vam pregled svih zakonskih odredbi u našim zakonima po kojima je moguće zatražiti pravnu zaštitu u slučaju bilo kojeg oblika zlostavljanja na radnom mjestu.

1.EUROPSKI –Rezolucije, direktive vijeća EZ

2.NACIONALNI -USTAV RH

Članak 3. (jednakost, nacionalna ravnopravnost, ravnopravnost spolova)
Članak 14. (zabrana diskriminacije)
Članak 23. (zabrana zlostavljanja)
Članak 35. (zaštita dostojanstva, ugleda i časti)

ZAKON O RADU (NN 93/14)

Članak 7. zaštita dostojanstva radnika
Članak 26. (obveza uređenja postupka i mjera za zaštitu dostojanstva radnika te mjera zaštite od diskriminacije)
Članak 134. (postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika

ZAKON O ZAŠTITI NA RADU (NN 71/14)

Članak 51. (obveza provođenja prevencije stresa na radu ili u vezi s radom te obveza poduzimanja radnji za otklanjanje stresa)

ZAKON O OBVEZNIM ODNOSIMA

Članak 1048. (zaštita prava osobnosti)
Članak 1100. (naknada štete za slučaj povrede prava osobnosti)
Članak 19. (prava osobnosti)

KAZNENI ZAKON (NN/125/11., 144/12.)

Članak 133. (zlostavljanje na radu)

ZAKON O RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA (82/08)

Je li mobbing samo problem žrtve?

Riječ je o tipičnoj zabludi i predrasudi, iako se u praksi često pogrešno percipira kao osobni problem. Žrtve se opterećuju pitanjima „Zašto se to baš meni događa?“ „Pridonosim li svojim ponašanjem takvim postupcima zlostavljača?“. Međutim, MOBBING je društveni problem koji zaslužuje veliku pozornost u suvremenim procesima i uvjetima rada. Nije samo problem pojedinca/radnika i članova njegove obitelji (iako u tom dijelu ostavlja najjače osobne posljedice) već cijeloga društva i, poglavito, poslodavaca (smanjuje se radna učinkovitost i produktivnost tvrtke, narušavaju međuljudski odnosi, njeguje nezdrava poslovna kultura, ugrožavaju procesi rada, zdravlja i sigurnosti na radu, rastu troškovi vezni uz zdravstvene poteškoće radnika/žrtava i dr.).
Zlostavljači/moberi u najvećem su broju slučajeva osobe s ozbiljnim duševnim poremećajima i poteškoćama.

Što učiniti u slučaju mobbinga ?

Obratiti se poslodavcu, odnosno osobi ovlaštenoj za zaprimanje i rješavanje pritužbi radnika, u skladu s odredbama Zakona o radu (zahtjev/pritužba za zaštitu dostojanstva radnika). Postupak povodom zahtjeva/prigovora trebao bi biti hitan i zatvoren za javnost, a u njemu prikupljeni podatci tajni. U pravilu, poslodavac bi trebao pozvati zlostavljača i radnika da se očituje na navode iz zahtjeva/pritužbe. Poslodavac može saslušati i druge radnike (trebao bi to činiti odvojeno i bez nazočnosti zlostavljača i žrtve). Međutim, u praksi se često događa da drugi radnici, koji su svjedočili zlostavljačkom ponašanju, odnosno zlostavljanju, zbog straha za sigurnost vlastitog radnog mjesta ne žele svjedočiti ili prilikom svjedočenja daju neodređene i nejasne odgovore na postavljena pitanja. Zakon o radu poznaje mogućnost izravnog obraćanja sudu, ali u tom slučaju sugeriramo potražiti pravnu pomoć sindikata, odvjetnika ili udruge koja pruža besplatnu pravnu pomoć i savjetovanje.
U pokretanju postupka pred nadležnim sudom valja voditi računa o postavljanju tužbenog zahtjeva i spomenutim deficitima hrvatskog pravnog okvira.

Pravna zaštita i tretman kod mobbinga

Pravni tretman mobbinga u Europi i svijetu uvjetovan je odlikama svakog pojedinog pravnog sustava, pa su neke države usvojile zasebne propise i zakone o sprječavanju psihičkog zlostavljanja na radnom mjestu, a druge samo doradile postojeći pravni okvir manjim nomotehničkim i sadržajnim intervencijama. Pravni sustav Europske unije daje dostatan pravni okvir za reguliranje navedenog problema.
Hrvatska nema zaseban propis o mobbingu, odnosno psihičkom zlostavljanju na radnom mjestu, niti ga definira nacionalnim zakonodavstvom.
Ostvarivanje pravne zaštite podrazumijeva stoga istodobnu primjenu više hrvatskih propisa: Zakona o radu, Zakona o suzbijanju diskriminacije, Zakona o obveznim odnosima, Zakona o zaštiti na radu, Kaznenog zakona i dr.
Pravnu zaštitu moguće je ostvariti u postupku kod poslodavca (zaštita dostojanstva radnika) i u postupku pred nadležnim sudom. Poslodavaci imaju obvezu preventivnog djelovanja u kontekstu zaštite radnika od uznemiravnja i diskriminacije te uređivanja problematike odgovarajućim materijalnim i postupovnim pravilima.
Temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije razvidno je kako uznemiravanje podrazumijeva „svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od zabranjenih osnova diskriminacije“(rasa ili etnička pripadnosti ili boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalnog podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društvene položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolna orijentacija)„koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje”.

Elementi mobbinga

1) Odnos žrtva – zlostavljač.
2) Neprijateljska i neetična komunikacija.
3) Planirana i sistemski usmjerena prema odabranom subjektu.
4) Učestalost u duljem vremenskom razdoblju (po dijelu autora barem jednom tjedno tijekom šest mjeseci, ali je zbog kompleksnosti i osobitosti svakog pojedinog slučaja ne treba doslovno primjenjivati i tumačiti; napušten koncept izoliranog incidenta).
5) Cilj ponašanja: uništiti ili udaljiti žrtvu iz radnog okruženja (mentalne, psihosomatske te društvene/socijalne posljedice).
6) Postojanje kauzalne veze između sustavnog ponašanja zlostavljača i željene posljedice.

Što je mobbing?

Pojam MOBBING potječe od engleskih riječi „mob“ – ološ, svjetina, grupa i glagolske inačice „to mob” – napadati nekoga, nasrnuti u masi, pogrdno ga nazivati.
U literaturi se koriste brojni sinonimi za navedeni pojam i oblik zlostavljačkog ponašanja u radnoj sredini – psihoteror na radnom mjestu, psihičko zlostavljanje na radnom mjestu, zlostavljanje na radu, moralno zlostavljanje na radu i dr.
Teorijska istraživanja o MOBBINGU definiraju ga kao „konfliktom opterećenu komunikaciju među kolegama na radnom mjestu ili između nadređenog i njemu podređenih, koju prate sustavni napadi tijekom duljeg vremenskog razdoblja s ciljem diskriminiranja, a često i isključenja žrtve iz svijeta rada, odnosno dotične radne sredine“.
Judikati njemačkih sudova najprecizniji su determiniranju MOBBINGA kao „sustavnog šikaniranja ili diskriminacije radnika od strane drugih radnih kolega ili nadređenih osoba, kod kojega postoji kauzalna veza između napada tijekom duljeg vremenskog razdoblja i željene posljedice“ (progona, izoliranja ili isključenja iz odnosne radne sredine). Protupravnost takovog ponašanja i djelovanja može se promatrati s motrišta radnog, građanskog i kaznenog prava.
Prva istraživanja o psihičkom zlostavljanju na radnom mjestu započela su osamdesetih godina prošloga stoljeća u Švedskoj, zahvaljujući dugogodišnjem radu sveučilišnog profesora, psihologa i psihijatra Heinza Leymanna, dok je termin MOBBING u nas prvi puta spomenut prije petnaestak godina, na godišnjoj konferenciji hrvatskih psihologa, zahvaljujući izlaganju psihologinje Andreje Kostelić Martić.

Vrste mobbinga

  • Vertikalni mobbing – nadređeni zlostavljaju podređene.
  • Obrnuti mobbing (obrnuti vertikalni mobbing) – podređeni zlostavljaju nadređene.
  • Horizontalni mobbing – zlostavljanje potječe od osoba iz radnog okruženja koje se nalaze u istoj subordinancijskoj ravni, odnosno nisu ni nadređeni, niti podređeni zlostavljanoj radnici/radniku).
  • Strateški mobbing– upravljački tim tvrtke sustavno se fokusira na psihičko zlostavljanje radnica/radnika koji su ocijenjeni kao nepoželjan ili nepotreban dio radne snage

Radnici šute jer se boje za radno mjesto

Mobbing nije pravno uređen, a prouzročio je čak i smrtne slučajeve.

Netom proslavljeni Međunarodni praznik rada poslodavac bivše Purisove farme u Sv. Petru u Šumi u Istri svojim radnicima “čestitao” je nedavnim slanjem na – detektor laži.

Krajnje nevjerojatan način zlostavljanja na radnome mjestu. Poligraf je trebao “izreći istinu” o tome kradu li radnici, zakidaju li na vaganju i slično. Nad “trenutkom istine”, kako glasi naziv jednog TV reality showa (no ovdje je u pitanju stvarni život i krajnje uznemiravanje radnika), zgroženi su i u Udruzi Mobbing. Udruga je to za pomoć i edukaciju njegovih žrtava, čija predsjednica Jadranka Apostolovski, svojevremeno i sama žrtva mobbinga koja je zadovoljštinu potražila na sudu i dobila ju, bešćutnost i bizarnost ovog događaja iz Istre komentira riječima: “Na takav tretman ne bi naišli ni zaposlenici državne riznice gdje se radi s tako osjetljivom stvari kao što je novac.”
Ovoj se udruzi dnevno u prosjeku jave četiri osobe – žrtve mobbinga, no ima dana kada ih bude i znatno više. Češće se kao žrtve mobbinga javljaju žene.
– Lani nam se zbog mobbinga obratilo 72 posto žena i 28 posto muškaraca kao žrtava zlostavljanja na radnome mjestu. Najčešće nam se kao žrtve mobbinga javljaju osobe sa srednjom stručnom spremom, potom s visokom, a najmanje sa završenom osnovnom školom. Očito, takvi se ljudi boje za svoj posao, da ne izgube radno mjesto, svjesni da je tržište rada u Hrvatskoj premalo, a oni nekonkurentni zbog svoje nenaobrazbe, pa misle da je bolje šutjeti i trpjeti zlostavljanje na radnome mjestu – kaže Apostolovski.

Mobbing nakon izbora

Na upit kakav je prosječan profil zlostavljača, Apostolovski se poziva na rečenicu poznatog psihijatrijskog stručnjaka dr. Alije Sutovića.
– Dr. Sutović to je opisao rečenicom: Iza svake prepotencije krije se neka impotencija – kaže Apostolovski.
Iako je prva asocijacija da se mobbing češće događa u privatnom sektoru, kaže kako je i javni, državni sektor, iako mu je poslodavac država, itekako poprište zlostavljanja na poslu, pri čemu se misli na promjene vlasti kada dojučerašnji kadar, bez obzira na svu svoju stručnost, kompetencije, iskustvo…, postaje žrtva smjena (stranačke), nepodobnosti i dr., iako žrtva takvog masovnog, strateškog mobbinga s politikom nema veze, niti pripada ijednoj stranačkoj opciji. Udruzi Mobbing najtužnija je činjenica da je još 2006. predstavila Nacrt prijedloga Zakona o sprječavanju zlostavljanja na radu, da ga je preuzeo SDP, tada kao oporba, no da se od tada ništa o tom pitanju nije događalo.
– Mi smo u zemljama regije odradili veliki projekt – osvijestili donositelje zakona u zemljama okruženja pa su Srbija, a potom i Makedonija te Crna Gora, za razliku od nas, donijele poseban zakon o tome – ukazuje Apostolovski.
U sadašnjim prilikama, mobbing se u nas, kaže, rješava trima zakonima – Zakonom o radu, čl. 134., Zakonom o obveznim odnosima u dijelu koji govori o povredi prava osobnosti, povredi časti i ugleda i pravu na duševni mir, kao i Zakonom o zaštiti zdravlja na radu – čl. 51., gdje je poslodavac dužan voditi računa o stresu.

Akademsko “filigransko” zlostavljanje

Mobbing na poslu je loša komunikacija, loša radna klima koja pogoduje ponašanjima koja su nedopustiva. Ima slučajeva i tzv. akademskog, “filigranskog” zlostavljanja, kao i slučajeva tzv. obrnutog, okomitog mobbinga – kada radnik zlostavlja poslodavca.
– Takvih je slučajeva malo, oko pet posto. U privatnoj firmi takav poslodavac lako će se riješiti takvog radnika, no u državnim firmama put je malo teži – kaže Apostolovski. Bez obzira na to koje vrste bio, mobbing vodi žrtvu u stres, u bolest, u bolovanje, u pad radne učinkovitosti i na kraju, nažalost, neki slučajevi mobbinga završili su tragično, smrtnim ishodom za žrtvu.
Apostolovski navodi dva primjera koja su završila smrtnim ishodom – jedne novinarke i jednog liječnika. Njihovi moberi bili su glavni urednik, odnosno ravnateljica zdravstvene ustanove u kojoj je zlostavljani liječnik radio.
– Novinarka je u 42. godini preminula na radnom zadatku nakon telefonskog, krajnje stresnog, neugodnog poziva glavnog urednika koji je bio njegov nastavak zlostavljanja te novinarke na radnome mjestu. Taj je njegov telefonski poziv bio kap koja je prelila čašu njenog stresa – stradalo joj je srce… Liječnik, koji se stalno opirao stresu zbog zlostavljanja od strane ravnateljice, nakon jednog sastanka samo se srušio… Srce… – priča Apostolovski.

Izvor: Glas Slavonije