Svi smo mi svakodnevno izloženi stresu, a izvori stresa su brojni. Možda imamo razmirice unutar obitelji, izgubili smo voljenu osobu, onemogućeno nam je druženje s bliskim osobama, izgubili smo posao ili smo nesigurni oko budućnosti. Svi navedeni događaji, ali i brojni drugi, mogu izazvati stresnu reakciju. Početkom ove godine pojavio se još jedan značajan izvor stresa – pandemija. Od početnog neznanja, preko ponovnog povratka u normalno stanje pa sve do dramatičnih brojeva novozaraženih kojima smo svakodnevno izloženi, konstantno smo izloženi stresu. Prvo se radilo o neizvjesnosti po pitanju utjecaja COVID-19 na naše zdravlje, a sada o posljedicama njegovog utjecaja na poslove koje obavljamo. Mnogi od nas izgubili su svoja dosadašnja radna mjesta te bili suočeni sa egzistencijalnim pitanjima i izazovima. Takve situacije su jedan od najvećih izvora stresa s kojima se možemo susresti tijekom života.

Reakcije na stres su brojne i različite od osobe do osobe. Kod nekih se stres manifestira u obliku fizičkih tegoba, poput različitih bolova, teškoća u disanju, teškoća s probavom ili različitih bolesti. Drugi mogu imati teškoće s koncentracijom, spavanjem i apetitom, a mogu se lako naljutiti, plakati, osjećati nesretno ili krivo. Vrlo nas često ovakva neugodna stanja čine dodatno zabrinutima te počinjemo razmišljati o svemu lošem što nam se događalo prije ili se može dogoditi u budućnosti. Iako su takve misli i osjećaji prirodan odgovor na stres, problem može nastati kada postanemo preokupirani njima. Drugim riječima, možemo se naći u situaciji gdje se družimo s bliskim osobama u jednom trenutku, a u drugom postanemo ljuti bez nekog jasnog povoda, kao da nas ljutnja preplavljuje van naše kontrole. Osim ljutnje, možemo se osjećati beskorisno, nesposobno, obeshrabreno ili tužno, što često dovodi do promjena i u samom ponašanju. Neki se mogu često prepirati s drugima ili provesti cijeli dan u krevetu. Takva ponašanja otežavaju nam uspostavljanje kvalitetnog kontakta sa sobom i drugima, tj. dovode do problema s pažnjom i koncentracijom zbog čega uobičajene zadatke radimo lošije ili teže uživamo u inače ugodnim aktivnostima.

Iako je ponekad teško utjecati na izvor stresa, ipak možemo utjecati na to kako doživljavamo neki događaj i kako se ponašamo. Kada se ”uhvatimo” da nam misli lete ili nas obuzima negativan osjećaj možemo vježbati uzemljavanje. Primjerice, odaberimo pjesmu koja nam se sviđa i pustimo ju neka svira. Dok ju slušamo, usmjerimo pažnju na pojedine instrumente koji stvaraju glazbu, kao da ih nikada prije nismo čuli. Usmjerimo se na glas pjevača/ice te različite tonove koje proizvodi, tj. pristupimo ovoj aktivnosti sa znatiželjom i usmjerimo se na različite elemente koji ju čine. To ne mora biti nužno glazba, nego bilo koja svakodnevna aktivnost poput ispijanja kave ili čaja (možemo se usmjeriti na okus, teksturu, toplinu), ali i razgovora s obitelji ili prijateljima (možemo se usmjeriti na intonaciju glasa, izraze lica). Učestalo vježbanje ove aktivnosti, pomaže nam da se uzemljimo, a usmjeravanjem pažnje na različite dijelove nekog iskustva nam pruža trenutno olakšanje od negativnih misli i osjećaja koji nam se javljaju. Naravno, ključ uspjeha je u vježbanju, a što duže to radimo, lakše ćemo ovaj pristup primijeniti i na druge aspekte života što će nam smanjiti, barem trenutno, razinu napetosti koju osjećamo. Ako promotrimo ovu vježbu kroz metaforu, možemo zamisliti da se nalazimo na stablu usred oluje, a cilj nam je spustiti se sa stabla (uzemljiti se) kako bi bili sigurniji dok oluja traje. Ta (emocionalna) oluja neće nestati sama od sebe i potrebno je suočiti se s njom u nekom trenutku, ali ova tehnika nam može pomoći upravo u trenutnom smirivanju, tj. dovodi do promjene u ponašanju što nam služi kao osnova za daljnje promjene u mislima i osjećajima.

Ako vam navedena ”oluja” stvara probleme već duže vremena, možete se javiti na besplatno psihološko savjetovanje koje pružamo u udruzi Mobbing, kako bi otkrili njene uzroke te pronašli načine za boljim suočavanjem.

Članak prenosimo u cijelosti…

 
Predsjednica Udruge za pomoć žrtvama mobinga i njihovu edukaciju zalaže se za osnivanje savjetovališta za žrtve zlostavljanja i diskriminacije na radnome mjestu te za izjednačavanje poslovnih i obiteljskih zlostavljača, a za Story govori i o osobnom iskustvu i teškim posljedicama na zdravlje

Kad se zaposlila u uglednoj izdavačkoj kući u Zagrebu, ekonomistica Jadranka Apostolovski vjerovala je da će svojim znanjem i iskustvom unaprijediti poslovanje tvrtke te da će je, zahvaljujući dobrim rezultatima, prepoznati kao vrijednu i marljivu radnicu, uvijek spremnu na poslovni uzlet. Svestrana 55-godišnja Zagrepčanka nije ni slutila da će upravo na radnome mjestu, koje je uvelike doživljavala kao svoj drugi dom, doživjeti diskriminaciju, a potom i zlostavljanje te da će iz tog razdoblja nositi samo ružne i tužne uspomene. Kada danas razmišlja o tome, Jadranka kaže da ponajviše žali što joj je zbog mobinga te dugotrajnog i iscrpljujućeg sudskog procesa uvelike stradalo zdravlje. Kako njezino nadasve teško iskustvo ne bi bilo samo dio poražavajućih statistika o zlostavljanju na radnome mjestu, Jadranka je 2004. godine osnovala Udrugu Mobbing kojom se bori za društvo temeljeno na vrijednostima demokracije, tolerancije, pluralizma i zaštite ljudskih prava te teži pravnoj državi, razvijenom civilnom društvu, političkoj kulturi i društvu znanja. Kao predsjednica udruge za pomoć žrtvama mobinga i njihovu edukaciju zalaže se za osnivanje savjetovališta za žrtve zlostavljanja i diskriminacije na radnome mjestu te za izjednačavanje poslovnih i obiteljskih zlostavljača. Zašto to predlaže Jadranka je objasnila u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story. Osim toga, detaljno je iznijela zakone kojima je uređena zaštita žrtava mobinga.

Story: Kakvo je bilo vaše iskustvo mobinga?

Godine 2003. radila kao voditeljica knjižare poznate izdavačke kuće u centru Zagreba. U sedam njezinih zagrebačkih poslovnica na poziciji poslovođe bilo je šest žena i jedan muškarac. Direktor je moje kolegice i mene šikanirao, ponižavao i diskriminirao na radnome mjestu, dobile smo degradirajuće ugovore – za razliku od muškoga kolege koji je dobio povišicu, a trudna je kolegica zbog trudnoće koju nije prijavila direktoru dobila otkaz.

Story: Jeste li poduzeli odgovarajuće pravne korake protiv poslodavca?

Jesam, naravno. Kad nam se to događalo, kolegice i ja bile smo same, bile smo samo vijest u medijima nad kojom se javnost zgražala dan ili dva. Vodile smo dugogodišnje radne sporove, nailazile na razne prepreke i shvatile da su ljudi, kada se nađu u takvoj situaciji u našoj zemlji, sami. Nisam dvojila, pogotovo kad sam vidjela da mi je zbog posla počelo stradavati i zdravlje. Spor je pokrenut 2003., a riješile smo ga izvansudskom nagodbom 2009. godine. Direktor je izgubio kaznenu parnicu za klevetu koju je pokrenuo protiv mene, presuda je bila u moju korist, a u proljeće 2009. umro je pa su obustavljene privatne građanske parnice koje je pokrenuo protiv mene.

Story: Kako je zlostavljanje na radnome mjestu utjecalo na vaše zdravlje?

Potražila sam liječničku pomoć jer tijelo mi je signaliziralo da nešto nije u redu. Osjećala sam pritisak u prsima, poput nekog velikog balona koji će uskoro eksplodirati, mislila sam da imam neku srčanu tegobu. No bila je to reakcija na stres, zbog koje sam 16. mjeseci bila na bolovanju. Zahvalna sam prof. Danijelu Buljanu, psihijatru koji nije dopustio da utonem u bolest i odustanem od sebe. Zahvaljujući njegovoj stručnosti i razgovorima s njim, ponovno sam mogla živjeti bez lijekova, poštujući sebe i vjerujući u sve što radim.

Story: Kako su reagirali vaša obitelj i bližnji kada su doznali da ste žrtva mobinga?

Obitelj mi je bila najveći oslonac – suprug, djeca i moja majka. Podrška koju dobivamo od obitelji je dragocjena, to je naša luka u kojoj dobivamo ljubav, podršku, razumijevanje i utjehu. Prijatelji i znanci će nas neko vrijeme slušati, a onda će nas početi pomalo izbjegavati jer imaju svoje brige i probleme pa im je teško nositi i naše breme.

Story: Tko vam je, uz obitelj, bio najveći oslonac u tim iznimno teškim trenucima?

Život me zapravo tim teškim iskustvom pripremao na nešto mnogo teže – na obiteljsku tragediju koja nas je zadesila 17. prosinca 2008. godine. Na 19. rođendan kćeri Adrijane u prometnoj nesreći u blizini našeg doma izgubili smo sina Ivana. Nisam se predala, pobijedila sam bol koja me u tim trenucima obuzela, zahvalna na daru majčinstva i 22 godine radosti koje smo doživjeli s našim Ivanom. Uz pomoć suradnica i suradnika koji su meni i obitelji bili podrška te radeći i pomažući ljudima koji su također trebali pomoć, nastavila sam dalje. Odlučila sam ustati, a ne odustati. Naš Ivan živi kroz zakladu koju smo osnovali, a koja pomaže djeci i mladima stradalima u prometu.

Story: Kada ste odlučili osnovati udrugu za pomoć žrtvama mobinga i njihovu edukaciju?

Udrugu smo osnovali 2004. godine uvidjevši da se osobe koje trpe zlostavljanje i diskriminaciju na poslu nemaju kome obratiti. Odvjetnici naplaćuju pravne savjete, ljudi često nisu članovi sindikata, a postupci u radnopravnim sporovima uglavnom su vezani uz prekluzivne rokove. Od samog osnutka udruge pa sve do danas svojim znanjem i stručnošću u njezin su se rad uključile prim. mr. sc. Elvira Koić, prof. dr. sc. Jadranka Mustajbegović i prof. dr. sc. Nada Bodiroga Vukobrat. Naša je udruga tada bila jedina koja se bavi žrtvama zlostavljanja na radnome mjestu i povredom dostojanstva radnika, a koliko nam je poznato, nije je bilo ni u susjednim zemljama.

Story: Često se vode polemike o poimanju i definiciji mobinga. Zašto je to tako i koja je njegova definicija?

Da bismo mogli govoriti o mobingu, odnosno zlostavljanju na radnome mjestu, prvo što treba prepoznati jest namjera zlostavljača da naruši ugled, čast i dostojanstvo osobe koju zlostavlja. Kad zlostavljač izaziva neugodu pri komunikaciji ili fizički napadne osobu koju želi eliminirati iz radne sredine, tu nema dileme. Najteže je prepoznati onaj fini, filigranski mobing gdje je sve naizgled u redu, a osoba koja trpi zlostavljanje razboli se i odlazi na dugotrajno bolovanje, ne želi se vratiti u radnu sredinu i ne može tražiti drugi posao jer joj je narušeno psihičko zdravlje.

Story: Često ističete da je mobing teško dokazati te da je to ujedno i olakotna okolnost za počinitelje.

Zlostavljanje u svijetu rada postoji oduvijek, no o tome se kao fenomenu počelo pričati 80-ih godina prošlog stoljeća. Prvi su u Hrvatskoj o mobingu sa znanstvenog stajališta govorili prof. dr. sc. Jadranka Mustajbegović i prof. dr. sc. Rudolf Karazman na Motovunskoj ljetnoj školi unapređenja zdravlja 1998. godine. Uvriježeno je mišljenje da su zlostavljači na poslu samo pretpostavljeni, no istraživanja pokazuju da se u 45% slučajeva mobing događa među kolegama na jednakoj hijerarhijskoj ljestvici. Okomiti mobing, koji se naziva i ‘bossing’, događa se u 50% slučajeva. Bilježi se i 5% obrnutog mobinga u kojem podređeni zlostavljaju nadređenu osobu. Žrtve najčešće zlostavljanje trpe godinama prije nego što odluče progovoriti i reagirati, a kada istupe, najčešće nemaju ničiju podršku jer je teško pronaći kolegu koji će posvjedočiti da je zlostavljač neprimjereno reagirao, vikao, prijetio… Svi se boje za svoje radno mjesto i štite zlostavljača iako znaju da će i sami jednom doći na red ako se takvo ponašanje ne zaustavi i ako ne podrže jedni druge.

Story: Što pokazuju statistike, koliko često žrtve mobinga prijave počinitelje nadležnim tijelima?

Osobe koje su žrtve zlostavljanja na radnome mjestu zbog straha od gubitka posla te bojazni za egzistenciju sebe i svoje obitelji teško se odlučuju na pokretanje sudskog spora. Osim toga, takvi sporovi u Hrvatskoj traju predugo, iako bi prema Zakonu o parničnom postupku trebali trajati najviše šest mjeseci. Ohrabruje činjenica da sudovi u našoj zemlji prepoznaju taj problem i donose sve više presuda u korist radnika.

Story: A kakva je situacija kad je riječ o stigmatizaciji osoba koje su doživjele mobing?

U našem je mentalitetu i dalje uvriježeno mišljenje da je odlazak psihijatru i traženje te vrste medicinske pomoći sramotno, da će vas okolina, ako dozna, možda proglasiti luđakinjom/luđakom, ‘malo čudnim’ pa je jednostavnije otići liječniku obiteljske medicine i dobiti bolovanje za, recimo, bolove u kralježnici nego mu ispričati o problemima na poslu i zlostavljanju koje se događa. Primjerice, u SAD-u građani imaju psihijatra kojem redovito odlaze na seansu, kao što mi redovito posjećujemo stomatologa ili oftalmologa. Kod nas je ‘liječnik za dušu’ i dalje specijalist čiju uslugu najteže zatražimo kako nas okolina ne bi stigmatizirala.

Story: Kakva je zakonska regulativa u slučaju mobinga? Kojim je zakonom uređena zaštita žrtava zlostavljanja na radnome mjestu i koje su najčešće propisane kazne za počinitelje?

Republika Hrvatska ima dobar zakonski okvir kojim je moguće zatražiti pravnu zaštitu: Ustav RH, Zakon o radu, Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o ravnopravnosti spolova, Kazneni zakon i Zakon o zaštiti na radu. Udruga Mobbing 2007. godine izradila je nacrt prijedloga zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu smatrajući da bi se jednim posebnim zakonom bolje riješila zaštita osoba koje trpe zlostavljanje, diskriminaciju i povredu dostojanstva na radnome mjestu. Nacrt je 2009. godine u saborsku proceduru uputio Klub zastupnika SDP-a, no Sabor taj zakon nikada nije donio. Radni sporovi i građanske parnice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti traju godinama, a dosuđene su naknade u odnosu na one u zemljama EU znatno manje. Činjenica je da veću naknadu štete dobiju osobe iz javnog i političkog života kada tuže novinare za duševne boli nego radnice i radnici kojima je dugoročno narušeno zdravlje.

Story: Koliko su građani upoznati sa svojim radničkim pravima?

Rezultati ankete koju provodimo u našoj udruzi pokazali su da većina ispitanika nije upoznata sa svojim pravima kad je riječ o zaštiti dostojanstva, da nemaju saznanja o strategijama za sprečavanje zlostavljanja i stresa na radnome mjestu, a posebno da pogrešno misle kako se, kad je riječ o zaštiti dostojanstva, trebaju obratiti etičkom povjereniku.

Story: Koje su zajedničke osobine poslovnih zlostavljača?

Stručnjaci takve zlostavljače opisuju kao manje sposobne, ali moćne osobe koje nemaju kapaciteta za ljubav, igru, kreativnost, davanje i dijeljenje. Zlostavljači oko sebe formiraju grupu u kojoj dokazuju svoju moć i važnost u odnosu prema žrtvi te tako prikrivaju nemoć u nekom drugom području života. Kako kaže naš uvaženi suradnik prof. dr. Alija Sutović s Medicinskog fakulteta u Tuzli, kad opisuje zlostavljačko ponašanje: “Iza svake prepotencije stoji neka impotencija.”

Story: Izdali ste i priručnik s osnovnim informacijama vezanim uz mobing. Kakve su povratne informacije s tržišta, kako je prihvaćeno štivo te vrste?

‘Priručnik o mobingu i diskriminaciji na radnom mjestu’ napisali su stručnjaci s kojima Udruga Mobbing dugo godina surađuje, prof. dr. sc. Mario Vinković, izv. prof. dr. sc. Snježana Vasiljević i mr. sc. Iris Gović Penić. Prvi smo put fokus sa žrtve mobinga i diskriminacije prebacili na edukaciju studenata prava, odvjetnika, sudaca i pravnih stručnjaka koji se s problemom mobinga, povrede dostojanstva i diskriminacije susreću svakodnevno u svome radu. Priručnik im služi kao vrijedan i koristan alat.

Story: Ostvarili ste suradnju i s pučkom pravobraniteljicom, pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova te Centrom za socijalnu skrb Zagreb. Jeste li zadovoljni postignutom suradnjom?

Dugogodišnja suradnja s pučkom pravobraniteljicom, pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom te Centrom za socijalnu skrb Zagreb koordinirana je i uspješna, a vezana je uz zaštitu prava ranjivih skupina u koju, osim žrtava zlostavljanja na radnome mjestu, spadaju i druge socijalno osjetljive skupine kojima prijeti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti.

Story: U europskim zemljama uobičajeni su centri za zaštitu žrtava mobinga. Kakva je situacija u Republici Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je problem mobinga osviješten tek kada je počela djelovati Udruga Mobbing, a posljednjih nekoliko godina o tome se počelo govoriti u široj javnosti, što je dovelo do povećanja svijesti o tom problemu u našem društvu. U studenome 2017. godine Udruga Mobbing obratila se Uredu gradonačelnika Grada Zagreba poslavši inicijativu za osnivanje ustanove/savjetovališta za žrtve zlostavljanja i diskriminacije na radnome mjestu, no nismo dobili nikakav odgovor.

Story: Često ističete da je iznimno važno pomoći žrtvi mobinga, zaštititi je, ali i da treba pružiti adekvatnu pomoć i počinitelju. Možete li to pojasniti?

Udruga Mobbing predlaže da se u zakonsku regulativu unese promjena prema kojoj bi se zlostavljač na poslu izjednačio s onim u obitelji. Osoba koja zlostavlja kolege i kolegice na poslu uništava njihov život, živote njihovih obitelji, ali često i vlastitu obitelj. Zato je potrebno što prije zaustaviti takvu osobu i baviti se promjenom njezina ponašanja, kao što se to čini i u slučaju obiteljskog zlostavljača.

Story: Prepoznati ste kao žena koja svojim djelovanjem znatno pridonosi afirmaciji žena u društvu i javnosti, afirmaciji ženskih prava i ravnopravnosti spolova te postizanju brojnih promjena u smislu podizanja kvalitete života. Nominirani ste i za nagradu Zagrepčanka godine, koliko vam znači ta nominacija?

Volim reći da sam samo kamenčić koji je pokrenuo sve druge kamenčiće te smo zajedno izgradili udrugu koja postoji punih 16 godina. Zahvalna sam na godinama suradnje svim članicama i članovima, suradnicama i suradnicima te svim prošlim i sadašnjim zaposlenicama i zaposlenicima koji su sa mnom gradili našu udrugu. Uložili smo sate predanog rada, obratile su nam se tisuće osoba kojima smo pružili pomoć i podršku, ostvarili smo sjajne suradnje diljem naše zemlje, ali i izvan nje, a to je dragocjenost koju i danas čuvamo i njegujemo. Nominacija za Zagrepčanku godine bila mi je velika čast i poticaj da nastavim još više raditi te ulagati svoje vrijeme, znanje i iskustvo u zajednicu i ljude kojima je pomoć potrebna.

Story: Čime se trenutačno bavite?

Imamo puno planova za 2021. godinu, a nove okolnosti života i rada pred nas postavljaju nove izazove. I dalje ćemo se fokusirati na pružanje besplatne pravne i psihosocijalne pomoći i podrške žrtvama mobinga i diskriminacije na radnome mjestu, ali i svim drugim ranjivim skupinama, žrtvama obiteljskog nasilja – ženama i muškarcima – te osobama starije životne dobi, osobama s invaliditetom i svima onima koji žive na granici siromaštva i socijalne isključenosti.

Story: Kako volite provoditi slobodno vrijeme?

Posebnu vrstu radosti u život moje obitelji unio je unuk Luka Ivan. S njim volim provesti svaki slobodan trenutak. Volim slušati dobru glazbu, čitati, otići u šetnju prirodom, a u ovom ‘novom normalnom’ najviše mi nedostaju druženja s prijateljima i dragim ljudima kojima želim dobro zdravlje i da se, kad jednom sve ovo prođe, nađemo i proveselimo zajedno.

Izvor: Story.hr

Ministarstvo rada mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike objavilo je Upute za posjetitelje institucija socijalne skrbi. Objavljene upute dostupne su na poveznici:

Upute za posjetitelje institucija socijalne skrbi

Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga i Služba za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo

 

Udruga Mobbing tijekom karantene koja je proglašena uslijed pandemije COVID-19 započela je s pružanjem online savjetovanja iz područja radnog prava kao i psihoterapijskog savjetovališta za zaštitu mentalnog zdravlja vulnerabilnih skupina.
Savjetnicima Udruge mobbing svakodnevno pristižu pitanja u kojima je naglašena potreba za podrškom uslijed izloženosti mobbingu na radnom mjestu, kao i drugih problema povezanih s aktualnom situacijom; izvanrednom gubitku posla, stigmatizaciji nakon saznanja da je osoba preboljela COVID-19, povećanog opsega posla, izoliranog rada (gdje se radi od kuće ili je rad organiziran u smjenama kako ne bi došlo do kontakata među radnicima), nejasnih pravila rada od kuće (pravila o radnom vremenu, pravu na „isključenost“ i sl.), te neizvjesnost za budućnost (strah za posao, zdravlje).
Pandemija COVID-19 uz potres koji grad Zagreb nije doživio u posljednjih 140 godina ostavlja
traga po mentalno zdravlje svakog pojedinca.

Mentalno zdravlje definira se kao stanje u kojemu osoba ostvaruje svoje sposobnosti, može se nositi sa stresom svakodnevnog života, raditi produktivno i plodno te pridonositi svojoj zajednici. Mentalno zdravlje dio je općeg zdravlja te bez mentalnog zdravlja nema niti općeg zdravlja. Strah kao obilježje ove pandemije, uz zabrinutost i doživljaj stresa, normalni su odgovori na novonastalu situaciju, uz konstantnu suočenost s neizvjesnosti od „novog nepoznatog“.

Trenutačno smo izloženi „novom normalnom“ gdje se opravdano pitamo što nas čeka u daljnjoj budućnosti? Osim straha od zaraze, pandemija COVID-19 ima puno šire implikacije što predstavlja poseban izazov za mentalno zdravlje različitih dobnih skupina. Zaposlenici u svim granama gospodarstva i javnih službi u povećanom su riziku od zaraze virusom. Nažalost pandemija je narušila sve aspekte naših života: osobnog, obiteljskog, društvenog i poslovnog. Puno je natpisa u medijima, ali i u stručnoj literaturi, koji predviđaju pandemiju mentalnih poremećaja po završetku pandemije COVID-19. Čimbenik rizika za nastanak mentalnih poremećaja u početku novonastale situacije bila je karantena, dok su danas to socijalno distanciranje, strah od zaraze, liječenje oboljelih, stres na poslu, neizvjesna budućnost, briga za dobrobit obitelji i egzistenciju. Socijalna distanca, rad od kuće, online nastava, promjena dnevne rutine stavljaju svakodnevno na ispit naše osobne resurse i sposobnosti prilagodbe u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. Posljedice na ekonomskom, društvenom, obiteljskom i obrazovnom planu iz dana u dan sve su veće.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije od 134 anketirane države stručnu pomoć, na razini vulnerabilnih skupina čije je mentalno zdravlje ugroženo, trenutačno dobiva 7% anketiranih zemalja, dok se u čak 93% anketiranih zemalja javljaju različiti problemi koji onemogućavaju redovan rad psihijatrijskih službi i centara za mentalnu skrb.
Anticipacija ugroze i dalje postoji, poglavito dolaskom sezonskih virusa koji se pojačano manifestiraju u jesenskim i zimskim mjesecima, pri čemu suočavanje s opasnošću od zaraze i prateće promjene načina života i funkcioniranja, u pozadini dovode do galopirajućeg porasta mentalnih poteškoća u pučanstvu.

Prema recentnim istraživanjima pandemija COVID-19 za posljedicu može imati različite mentalne poremećaje. Osim depresije i ovisničkih ponašanja, nerijetko se javljaju i anksiozni poremećaji, strah od smrti, panični poremećaj, fobije, te somatoformni poremećaji i somatski simptomi kao glavobolja, umor, bolovi u trbuhu i kratak dah.
Valja uzeti u obzir i čimbenike rizika kao što su ekonomska, društvena i politička zbivanja na globalnoj razini, koji mogu dodatno pogoršati već narušeno mentalno stanje pučanstva.
Nadalje, velika količina nekontroliranih vijesti koje se šire medijima povećavaju rizik širenja lažnih vijesti brže od samog virusa (infodemija), što uzrokuje anksioznost, zabrinutost i neizvjesnosti koje sve doprinose negativnim ishodima, poput stigmatizacije i diskriminacije osoba koje su bile oboljele ili koje su bile u kontaktu s oboljelom osobom.

Vulnerabilnost, odnosno ranjivost pojedinaca zasigurno povećava rizik po mentalno zdravlje. Kada ova ranjivost više nije karakteristika samo na pojedinačnoj razini kao što je slučaj s pojavom COVIDA-19, već su osjetljive cijele populacijske grupe, pojedinci se u takvim grupama mogu osjećati još ranjivijima.

Aktivna participacija Udruge mobbing kroz projektne aktivnosti programa
„Unaprjeđenje mentalnog zdravlja vulnerabilnih skupina“ kojeg u partnerskom odnosu provodi sa Službom za medicinu rada HZJZ-a, orijentirana je kroz dva pristupa zaštiti mentalnog zdravlja: reaktivni, u slučaju kada se teškoće već manifestiraju i kada je potreban individualni pristup, te proaktivni, usmjeren prevenciji teškoća i očuvanju mentalnog zdravlja, što je trenutačno jedan od prioriteta u sklopu projektnih aktivnosti.

Razumijevanje problema mentalnog zdravlja, poznavanje mehanizama za zaštitu mentalnog zdravlja među poslodavcima te edukacija o ovoj temi u radnoj okolini, ključne su stavke za unaprjeđenje mentalnog zdravlja na radnom mjestu i u svim aspektima života.

Više o programu možete saznati na web stranici https://umzvs.com.hr/.

Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga u suradnji s voditeljicom Županijskog vijeća za Građanski odgoj i obrazovanje, Agencije za odgoj i obrazovanje, gospođom Violetom Grilec, 28. rujna 2020. godine održala je online predavanje na stručnom skupu za 60-ak zaposlenika u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije.

Sudionici predavanja upoznati su s temeljnim pojmovima vezanim za zaštitu dostojanstva i prava radnika, pravnu zaštitu, postupak zaštite i sudsku praksu. Predavačica je bila Suzana Blanuša, mag. iur., pravnica Udruge za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga. Po završetku predavanja sudionici su izrazili iznimno zadovoljstvo dobivenim informacijama i samim sadržajem predavanja.

Stručni djelatnik koji pruža predmetne socijalne usluge u domu korisnika:
• ne smije u istom tjednu obavljati poslove vezane uz korisnike smještaja, boravka ili organiziranog stanovanja,
• ako je i koliko moguće, izbjegava bliski kontakt s ostalim radnicima pružatelja socijalnih usluga (duže od 15 minuta u zatvorenom prostoru),
• mora mjeriti i bilježiti tjelesnu temperaturu pri dolasku na posao i odlasku te se osobe koje imaju povišenu temperaturu ili respiratorne simptome udaljavaju iz radnog procesa,
• mora koristiti jednokratnu zaštitnu opremu (rukavice, maske, vizir) kod svake posjete domu korisnika,
• mora dezinficirati opremu za rad i radne materijale za svaku posjetu domu korisnika,
• omogućuje se pružanje usluga u punom opsegu.
Savjetovanje i pomaganje, rana intervencija, psihosocijalna podrška i integracija kod pružatelja socijalnih usluga
Prostorije u kojima se pružaju navedene socijalne usluge imaju zaseban ulaz i omogućavaju izbjegavanje kontakta s radnicima i korisnicima drugih socijalnih usluga koje pružatelj socijalnih usluga pruža, po mogućnosti na izdvojenoj lokaciji.

Organizacija rada

Navedene socijalne usluge pružaju se samo u prostorima namijenjenima za tu svrhu.
Stručni djelatnik koji pruža socijalne usluge kod pružatelja usluga:
– ne smije u istom tjednu obavljati poslove vezane uz korisnike smještaja ili organiziranog stanovanja,
– preporučuje se izbjegavati bliski kontakt s ostalim pružateljima socijalnih ili držati fizičku distancu,
– mora mjeriti i bilježiti tjelesnu temperaturu pri dolasku na posao i odlasku te se osobe koje imaju
povišenu temperaturu ili respiratorne simptome udaljavaju iz radnog procesa,
– mora koristiti jednokratnu zaštitnu opremu (rukavice, maske, vizir, nazuvci),
– mora dezinficirati opremu za rad i radne materijale nakon svakog korisnika,
– socijalnu uslugu može pružati u punom opsegu.

Postupanje korisnika po ulasku kod pružatelja socijalnih usluga

Korisniku se pri ulasku dezinficiraju ruke i mjeri temperatura. Jaknu i druge osobe stvari (torbu i sl.) odlaže na za to predviđeno mjesto.

Trajanje usluge

Socijalnu uslugu može pružati u punom opsegu.
Za usluge grupnog savjetovanja i pomaganja i grupne psihosocijalne podrške primjenjuju se odgovarajuće upute za uslugu boravka.

Uputa od 19. 6. 2020. Sprečavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 od strane pružatelja socijalnih usluga

Više možete pročitati na linku: https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-zarazne-bolesti/koronavirus-najnovije-preporuke/

Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio je Upute za sprječavanje i suzbijanje COVID-19 pružateljima izvaninstitucijskih usluga u sustavu socijalne skrbi koje Vam u privitku dostavljamo.

Molimo da obratite pozornost da se Upute za pružatelje izvaninstitucijskih usluga odnose na pružatelje usluga smještaja u udomiteljskoj obitelji, organiziranog stanovanja, boravka, savjetovanja i pomaganja, rane intervencije, psihosocijalne podrške, integracije i pomoći u kući.

Upute su ujedno objavljene na mrežnim stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo: https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-zarazne-bolesti/koronavirus-najnovije-preporuke/

 

Upute za pružatelje izvaninstitucijskih usluga, HZJZ

Poštovane korisnice i korisnici,

Kako je novonastala izvanredna situacija uzrokovana novim virusom COVID -19 proglašena od strane Svjetske zdravstvene oganizacije pandemijom, to vas ovim putem obavještavamo da će Udruga mobbing sve vaše upite koje imate zaprimati putem elektronske pošte i telefonom.

Pažljivo ćemo slušati upute Nacionalnog stožera civilne zaštite i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te ćemo do njihove drugačije odluke biti dostupni za vaše upite. Molimo da osobno ne dolazite u naše prostorije kako biste sačuvali ponajprije sebe te na taj način,odgovornim ponašanjem, dali doprinos zaštiti zdravlja zajednice.

Svoje upite molimo šaljite na ove adrese elektronske pošte :

udruga.mobbing@zg.t-com.hr;

hranj.ivan@gmail.com;

suzana@mobbing.hr ;

Telefonske upite postavite na broj : 01/39 07 301

Kontakti za psihološku pomoć:

elvira.koic@gmail.com

Telefon: 091/459 59 91

Želimo vam da ostanete zdravi,čuvajte sebe i druge!

Kao što je svaka osoba jedinstvena, tako je i sam proces rada na sebi jedinstven, te predstavlja izazov s kojim se ponekad nije lako suočiti. U tom procesu najvažnije je odlučiti se na promjenu kako bi se postigli željeni rezultati. Individualni razgovor s psihijatrom je za one osobe koje žele pronaći izlaz iz neželjene situacije- osnažene i s drugačijom perspektivom.

Područja savjetovanja su obiteljski i partnerski odnosi, posao i karijera, osobni razvoj i postizanje ciljeva, roditeljstvo, rad na poboljšanju kvalitete života osoba starije životne dobi itd.

U prostorijama Udruge mobbing, petkom u 09.00h dostupna je usluga savjetovanja, jedan na jedan, sa specijalistom psihijatrom.

Termin je potrebno rezervirati pozivom na broj 01/3907-301 ili na mail: udruga.mobbing@zg.t-com.hr.

Tijekom protekla dva ciklusa, radionice logoterapije u Udruzi mobbing pokazale su se vrlo uspješnima pa Vas sa zadovoljstvom obavještavamo kako s novim radionicama nastavljamo 10. rujna 2019. godine. Kao i do sada, radionice će voditi dugogodišnja vanjska suradnica Udruge, doc.dr.sc. Dubravka Šimunović, profesorica na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu.
Logoterapija je psihoterapijski pravac kojim se pomaže ljudima da pronađu smisao života – terapija smislom. Razvio ju je austrijski neurolog i psihijatar Viktor Frankl, nakon vlastitog traumatičnog iskustva holokausta, u kojem je izgubio članove svoje obitelji. U fokusu logoterapije je pomaganje ljudima da pronađu smisao koji im vraća vjeru u život, a bez obzira na stanje i situaciju ono što uvijek treba biti sačuvano je dostojanstvo svakog čovjeka. Logoterapijski pristup u savjetovanju omogućava pružanje nade i jačanje ljudskog dostojanstva u svakodnevnom životu. Osnovna misao je da je čovjek kovač vlastite sreće, te je sposoban otkrivati ljepotu života.
Možemo li iz naše patnje i teških životnih iskustava krenuti u potragu za smislom, nasmiješiti se životu i krenuti ponovo živjeti, voljeti, stvarati?
Sve informacije možete dobiti na broj telefona 01/39 07 301 ili e-mail: udruga.mobbing@zg.t-com.hr, a prijaviti se možete do 05. rujna 2019. godine.
Radionice logoterapije su besplatne, a prvi susret naše nove grupe planiran je 10. rujna 2019. godine, u prostorijama Udruge mobbing