U sklopu projekta Izgradnja socijalnog kapitala u lokalnoj zajednici kroz međugeneracijsku solidarnost i aktivno starenje 17. studenoga 2021. posađeno je 20 stabala trešanja na području MO Šestine i MO Medvedgrad.

Aktivnost sadnje stabala trešanja uključena je u 3. Nacionalnu kampanju udruge „Zasadi stablo, ne budi panj!“, a u sklopu projekta dio je programa međugeneracijske suradnje u kojima suradnja starijih osoba sa životnim iskustvom i mladih te sredovječnih osoba ima povoljan utjecaj na socijalnu uključenost starijih, povećanje kvalitete života, kao i razvoj mladih osoba.

Sadnice trešanja zajedno su zasadili učenice i učenici OŠ Šestine, Škole za cestovni promet i Prehrambeno-tehnološke škole iz Zagreba, djeca i odgajatelji/ice DV Različak, te članovi/ice umirovljeničkih udruga s područja grada Zagreba. Aktivnost su svojim dolaskom podržali i projektni partneri, predstavnici/ice lokalne zajednice te koordinatorica udruge „Zasadi stablo, ne budi panj!“.

Sadnja stabala trešanja organizirana je na javnim površinama koje uključuju dvorišta OŠ Šestine, DV Različak, Doma zdravlja Šestine te park nasuprot objekta Gradske četvrti Podsljeme. Također, jedna od mikrolokacija na kojima su zasađena stabla trešanja je i područje MO Medvedgrad kod Vile Pongratz u Mikulićima gdje je sjedište HSPD Sljeme „Šestine“ – Zagreb, jednog od partnera u projektu.

Aktivnosti projekta usmjerene osobama starije životne dobi provode se u koordinaciji s Gradskim uredom za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, a akcija sadnje stabala održala se na lokacijama koje su određene sukladno dobivenom mišljenju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.

Provedbom ove projektne aktivnosti okupili smo djecu vrtićke dobi, osnovnoškolce, srednjoškolce te osobe starije životne dobi, čime smo zajedno doprinijeli međugeneracijskoj suradnji, potvrđivanju društvene i ekološke odgovornosti, uređenju četvrti i podizanju kvalitete života naših sugrađana.

 

Uoči Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama koji ima za cilj podizanje svijesti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama uključujući psihičko, tjelesno, spolno i ekonomsko nasilje, a koji se obilježava u spomen na 22. rujna 1999. godine kada su na Općinskom sudu u Zagrebu tijekom brakorazvodne parnice ubijene tri žene a djelatnica suda je teško ozlijeđena, organiziran je virtualni okrugli stol «Međusektorskom suradnjom do zaštite od nasilja». Virtualni okrugli stol organizirala je Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga 21. rujna 2021. godine putem Zoom platforme, s početkom u 11 sati, u sklopu projekta „Još jedno sigurno mjesto-savjetovalište za žrtve obiteljskog nasilja“ u cilju konstruktivne rasprave o navedenim problemima i nadom u unaprjeđenje sustava za pomoć žrtvama. Na virtualni okrugli stol pozvani su predavači/ice iz različitih sektora koji se bave nekim oblikom nasilja, a diskusiju je vodila moderatorica Izv.prof.dr.sc. Snježana Vasiljević sa Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Na virtualnom okruglom stolu raspravljalo se o temi nasilja, s posebnim naglaskom na «Preporuke Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova vezano za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja» (Nebojša Paunović, pravni savjetnik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova), «Kaznenopravnoj zaštiti djece i obitelji» (Nikolina Grubišić Požar, voditeljica Odjela maloljetničke delikvencije, MUP, PUZG), «Nasilje nad osobama starije životne dobi» (Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika), «Nasilje na radnom mjestu-iskustva sindikata» (Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine), «Konvencija o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada» (Biserka Sladović, Hrvatska udruga poslodavaca). Na okruglom stolu sudjelovalo je 92 sudionika, predstavnika/ca akademske zajednice, pravobraniteljstava, institucija javne vlasti, državne uprave, poslodavaca, sindikata i civilnog društva.

Izazovi u međusektorskoj suradnji u suzbijanju nasilja

U uvodnom dijelu, govoreći o iskustvima u radu ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Nebojša Paunović je istaknuo da je u pandemiji zabilježen trend porasta nasilja u obitelji od čak 40% i uglavnom se radi o porastu kaznenih djela, a smanjivanju trenda prekršajnih prijava za obiteljsko nasilje. Dakle u 10-godišnjem razdoblju imamo smanjenje broja od 10.000 prekršajnih prijava dok je za kazneno djelo nasilja prema bliskim osobama u istom tom razdoblju taj broj udeseterostručen. Zaključuje da porastom broja kaznenih djela za nasilje u obitelji preventivni učinak nije postignut. Trend smanjivanja prekršajnih prijava može ukazivati da žrtve nemaju povjerenja u institucije te «blaže» oblike nasilja u obitelji ne prijavljuju. Potrebna je temeljita reforma sustava, posebno usvajanje učinkovite strategije za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja. Što se tiče spolnog uznemiravanja, došlo je do masovnog izlaska iz sive zone, ali i dalje imamo problem nepovjerenja u sustav budući da je većina prijava anonimno. Iako rast prijava značajno raste, broj optuženih i osuđenih je rekordno nizak. Spolno uznemiravanje i prijave takovog ponašanja najviše se prijavljuju na radnom mjestu, što je razotkrilo neujednačenost pravila o suzbijanju diskriminacije na radnom mjestu. Unatoč značajnom broju prijava seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, ostaje problem anonimnih prijava, međutim ipak je pozitivno da su se žrtve ohrabrile, izašle i ispričale svoja iskustva. Nažalost, poslodavci i žrtve nisu upoznati s definicijom i sadržajem spolnog uznemiravanja što ukazuje na potrebu sustavne edukacije. Zakonodavac se nije odlučio na strateški pristup već se pravne norme mijenjaju partikularno, što stvara još veću pravnu nesigurnost i neujednačenost prakse. Najčešće do promjene zakona i strategija dolazi kada se dogodi neka tragedija, što ukazuje na nedostatak strateške prevencije i odvraćanja počinitelja od počinjenja prekršajnih i kaznenih djela na štetu obitelji. Kod spolnog uznemiravanja imamo različite definicije i različite sankcije što stvara pravnu nesigurnost (npr. Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakona o suzbijanju diskriminacije).

Nikolina Grubišić Požar, voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije, MUP, PUZG, napominje da su neke promjene u kaznenom zakonodavstvu rezultirale i većim brojem prijava kaznenih djela (u odnosu na prekršajne), proveden je veliki broj edukacija policijskih službenika, problem se osvijestio i prepoznaje se na svakodnevnoj razini. Pandemija i potres te digitalizacija su negativno utjecali na trendove. Kad govorimo o nasilju nad djecom, podjednako su oštećena djeca oba spola. Međutim, kod nasilja u obitelji počinitelji su u velikoj većini muškarci što znači da društvo nije dovoljno radilo na osvještavanju i edukaciji. U praksi je najveći problem osiguravanje dokaza, posebno kod kaznenih djela na štetu djece (npr. važna je međunarodna suradnja kod iskorištavanja djece za pornografiju). Rodno uvjetovano nasilje na internetu najčešće je prisutno kod osoba ženskog spola. Također ističe važnost podrške žrtvama i svjedocima. Između ostalog, zaključak je da postoji pozitivan pomak prebacivanja fokusa sa počinitelja na žrtvu. Ipak, ostaje problem općenito blagog kažnjavanja, posebno kada se radi o kaznenim djelima počinjenih na štetu djeteta koja su posebno ranjiva skupina bez mogućnosti izbora, a takva djela ostavljaju značajne posljedice na daljnji razvoj ličnosti. Osim na sankcijama, važno je raditi i na rehabilitaciji te resocijalizaciji.

Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika, istaknula je kako se bilježi trend porasta starijeg stanovništva tako je i zabrinjavajući trend porasta nasilja nad starijima i nemoćnima. Osobe starije životne dobi trebaju pomoć i podršku. Nasilje je najčešće individualno (nad pojedincem), institucionalno te strukturalno. Rastući je trend prisilnih odlazaka u mirovinu. Statistike su nedostupne jer ne postoji posebna kategorija za nasilje nad osobama starije životne dobi. Osim toga, to nasilje se rijetko prijavljuje, jer i u slučaju prijave na postoji alternativa osim smještaja u instituciju, a ako ostane bit će dodatno izložena viktimizaciji. Dakle, tamna brojka je velika. Problem je u stavovima, strahovima, sramu čak i negiranju nasilja ako ga prijave druge osobe. Najčešće su nasilju izložene žene starije od 75 godina. Rizik je veći što je veća ovisnost starije osobe o drugoj osobi, a posebno kod onih koji boluju od demencije i nisu sposobni samostalno donositi odluke, a kamoli prijaviti nasilje. Najčešći počinitelji su članovi obitelji (neformalni pomagatelji), češće muški članovi obitelji (bračni drug, odrasla muška osoba koja živi s majkom ili na teret majke).

Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine u svom izlaganju «Nasilje na radnom mjestu-iskustva sindikata» istaknula je nekoliko problema s kojima se susreću radnici na dnevnoj razini, posebno u vrijeme pandemije. Pritisak na radnike na radnom mjestu raste zbog:
1. očekivanjem poslodavca za postizanjem što veće produktivnosti i boljih rezultata rada, većih normi, zadovoljnih stranaka te opstanka na tržištu u vrijeme pandemije;
2. straha od bolesti, za sebe i obitelj, zbog velike izloženosti riziku oboljenja od korona virusa, posebno kod starijih radnika s određenim kroničnim bolestima;
3. zbog povećanih očekivanja i zahtjeva klijenata, stranaka, korisnika i sl.

Situacija uzrokovana pandemijom povećava učestalost neprimjerenih ponašanja i svih oblika nasilja na radnom mjestu, od strane poslodavaca, nadređenih, radnih kolega i drugih sudionika u procesu rada (korisnika, kupaca, klijenata, stranaka i sl.). Postoje zanimanja koja su posebno izložena dodatnim oblicima nasilja na radnom mjestu: zdravstveni radnici, trgovci, ugostitelji, učitelji, profesori i svi odgojno-obrazovni radnici, radnici u policiji, socijalnim službama, poštari, taksisti, vozači autobusa i mnogi drugi koji svakodnevno doživljavaju nedopuštena, nasilna ponašanja od pretpostavljenih, kolega, klijenata, kupaca i putnika.
Osim toga, istaknuti su neki izazovi u praksi, poput nedostatka povjerenja u osobu koja treba provesti postupak. Tako se često u postupku zaštite dostojanstva samo konstatiraju činjenice, a tijekom postupka ovlaštena osoba ne određuje i ne poduzima mjere već odluku ostavlja poslodavcu. Nekada se isti postupci ne okončaju u roku od 8 dana, i znaju trajati i mjesecima pa takva zašita gubi svaki smisao. Nerijetko se po utvrđenju postojanja povrede dostojanstva radnik koji je podnio prijavu premješta u drugu radnu sredinu, a onaj tko je povrijedio dostojanstvo, uz neku opomenu, ostaje na svojoj poziciji.
Moguća je primjena instituta prekida rada kojeg predviđa Zakon o radu u slučaju da poslodavac ne poduzme mjere zaštite za sprječavanje uznemiravanja i spolnog uznemiravanja ili postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika.
Radnik u tom slučaju nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu, ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita pod uvjetom da u daljnjem roku od 8 dana od prekida rada pokrene sudski postupak za zaštitu dostojanstva. Problem koji je istaknut jest da ti postupci, unatoč tome što trebaju biti hitni traju godinama, a ako radnik ne uspije u sudskom postupku, poslodavac ima pravo potraživati od njega sve plaće i sva druga materijalna prava koja je primio u periodu u kojem nije radio,uvećano za kamatu. Zaključno, istaknuto je da često radnici pri pojavi nasilničkog ponašanja na radnom mjestu od strane nadređenih ili kolega odlaze iz radne sredine jer im predviđeni oblici zaštite nisu jamstvo za zaštitu dostojanstva ni sankcioniranje nasilnika.

Biserka Sladović iz Hrvatske udruge poslodavaca govorila je o važnosti ratifikacije Konvencije o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada koja predstavlja važan međunarodni mehanizam o suzbijanju nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu te rodno uvjetovanog nasilja. Konvencija štiti široki krug osoba, dakle ne isključivo radnika. Primjenjuje se na privatni i javni sektor, formalnu i neformalnu ekonomiju. Nasilje i uznemiravanje predstavljaju ne samo nasilno ponašanje, već i prijetnje. Države stranke dužne su donijeti sveobuhvatnu nacionalnu strategiju te zakonsku zabranu sprječavanja nasilja i uznemiravanja, propisati sankcije te pristup pravnom lijeku. Važno je provoditi prevenciju, edukaciju te praćenje primjene nacionalnih propisa za suzbijanje nasilja i uznemiravanja. Odredbe ove Konvencije primjenjuju se putem nacionalnih zakona i propisa, poput kolektivnih ugovora. Hrvatska za sada još nije ratificirala ovu Konvenciju, ali to je svakako njen strateški interes.

Zaključak i preporuke

Međusektorska suradnja na svim razinama kako bi se izgradio sustav povjerenja u institucije
Prevenirati pojavu svakog oblika nasilja na radnom mjestu. To zahtjeva jasna pravila, razrađene procedure, dobru komunikaciju i dobru društvenu organizaciju
Prepoznati i ukloniti rizike mogućeg nastanka nasilja razvojem strategije te provođenjem politike protiv svakog oblika nasilja
Kontinuirano provoditi edukacije u društvu, na svim razinama rada i upravljanja
Zakonodavne promjene moraju biti sustavne, a ne partikularne
Potrebno je donijeti akte i pravila, propisati postupak u slučaju prijave svakog oblika nasilja te odrediti osobu za primanje predstavki radnika
Ostvariti socijalni dijalog i ista pravila propisati kao rezultat kvalitetne suradnje sa Sindikatom
Sankcionirati svaku pojavu nedopuštenog ponašanja, u svrhu prevencije budućeg nasilja
Postupak koji je pokrenuo radnik, s ciljem zaštite dostojanstva, mora se provesti brzo i učinkovito
Sudski postupci moraju se okončati u razumnom roku, a žrtve ne bi smjele biti izložene dodatnoj viktimizaciji
Ratificirati Konvenciju o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada

U sklopu programa ”Još jedno sigurno mjesto-savjetovalište za žrtve obiteljskog nasilja” kroz koji se pruža besplatno pravno i psihološko savjetovanje žrtvama obiteljskog nasilja izrađen je video spot. Cilj ovog videospota je osvještavanje javnosti o problemu nasilja u obitelji, a nalaze se prikazi nasilja kao i kontakt informacije na koji nam se žrtve nasilja mogu obratiti kako bi dobile potrebnu podršku te upute.

U sklopu trogodišnjeg programa ”Unaprjeđenje mentalnog zdravlja vulnerabilnih skupina” kroz koji se podiže svijest o stresu i psihosocijalnim rizicima na radnom mjestu i zdravstvenim posljedicama, izrađen je priručnik naziva ”Promocija mentalnog zdravlja na radnom mjestu” koji sadrži informacije o:

-Obilježjima mentalnog zdravlja i psihosocijalnog radnog okruženja
-Psihosocijalnim rizicima
-Posljedicama izloženosti stresu
-Metodama prevencije stresa
-Smanjenju negativnih posljedica

Cilj ovog priručnika je informiranje šire javnosti o specifičnim problemima vezanim uz mentalno zdravlje na radnom mjestu uz naglasak na mehanizme prevencije i poboljšanja razina stresa na radnom mjestu.

Priručnik možete preuzeti ovdje

Danas, već više od godinu dana nakon pojave pandemije, teško je reći da se radi o novoj situaciji. Vjerojatno većina ima blisku osobu koja je bila zaražena ovim koronavirusom ili je bila u samoizolaciji zbog kontakta sa zaraženom osobom. Usprkos tome što smo do sada više-manje upoznati sa drugačijim životnim okolnostima, one ipak za mnoge predstavljaju značajan izvor stresa. Osim socijalne distance koja je sama po sebi neugodna, mnogi se opravdano brinu oko egzistencijalnih pitanja poput sigurnosti radnog mjesta te mogućnosti financiranja dosadašnjih obveza. Iako nije moguće direktno utjecati na svaki izvor stresa, moguće je utjecati na neke aspekte vlastitog ponašanja i doživljavanja svijeta što može pomoći u boljoj prilagodbi.

Pandemija i virus mogu izazvati strah i nelagodu. Ono što dodatno pogoršava takve emocije je pretjerana usmjerenost i razmišljanje o zarazi i mogućim opasnostima koje donose. Stoga je važno ograničiti praćenje vijesti o navedenim temama na primjerice jednom dnevno. Jedne vijesti dnevno (ili svakih nekoliko dana) sasvim su dovoljne da ostanemo informirani, a da nas količina informacija istovremeno ne opterećuje. Osim toga, važno je od koga slušamo takve vijesti. Svatko na internetu može iznijeti svoje mišljenje, ali brojna takva mišljenja su odraz osobnih uvjerenja i stavova umjesto činjenica i znanstvenih spoznaja. Iako nesavršena i bez odgovora na sva moguća pitanja, znanost je najpouzdanija metoda i izvor informacija o različitim pojavama, zbog čega je važno pratiti relevantne institucije te izvore novosti.

Potpuna socijalna izolacija negativno utječe na mentalno zdravlje, pa ako ste u strahu od zaraze, održavajte odnose s bliskim osobama barem preko društvenih mreža i telefona ili otiđite u šetnju na otvoreno u park gdje je vjerojatnost zaraze iznimno. S obzirom na različite promjene koje su uvedene u svakodnevni život, važno je barem donekle održati rutinu i baviti se takvim aktivnostima što nam pruža osjećaj sigurnosti, stabilnosti i predvidivosti. Iako postoje razlike među svima nama, većina ipak voli predvidivost događaja te ju je važno stvoriti tamo gdje smo u mogućnosti. To je najlakše postići unutar vlastitog doma, baveći se tipičnim aktivnostima poput kuhanja, čišćenje ili vježbanja.

Često pomažući drugima, dijelom pomažemo i sebi jer se zauzvrat osjećamo dobro. Napravite nekome dobru stvar, otiđite susjedima u kupovinu ili ih pitajte kako im možete pomoći. Priključite se volontiranju ili bar aktivno reciklirajte čime direktno i indirektno pomažemo drugima i svijetu oko nas. Na kraju, važno je biti otvoren prema različitim emocijama koje se mogu javiti. Kako je normalno osjećati sreću i zadovoljstvo, tako je normalno osjećati i strah i uznemirenost. Dajte si dozvolu da budete ljuti zbog situacije u kojoj se nalazite, ali nemojte dopustiti da ljutnja upravlja vašim životom. Ako situacija postane intenzivna i značajno počne ometati vaše funkcioniranje možete se obratiti stručnoj osobi, tj. psihologu, psihijatru i/ili psihoterapeutu kako bi vam pomogli u efikasnijem suočavanju sa izazovima s kojima se suočavate. Besplatno psihološko savjetovanje možete dobiti u Udruzi mobbing svakim radnim danom od 8 do 16 sati na broj 01/3907301.

Izmjene u odnosu na raniju verziju:
– cijepljenje protiv COVID-19 se smatra, kao i preboljenje, važećim razlogom za izuzeće od karantene i testiranje nakon bliskog kontakta s oboljelim
– preporučljivo je testiranje bliskih odraslih kontakata ako su dio kolektiva ili rade s izrazito vulnerabilnim (djeca se testiraju samo kada razviju znakove bolesti koji mogu upućivati na
COVID-19) skupinama
– pružanje usluge boravka sukladno utvrđenim kapacitetima pružatelja usluga poštujući mjere zaštite i mogućnost prijama novih korisnika.

Također podsjećamo sve pružatelje usluga da nam u slučaju sumnje na zarazu ili potvrđene zaraze virusom COVID-19 kod korisnika ili radnika, ozdravljenje korisnika ili radnika (povratak radnika na posao), odnosno kod bilo kakve promjene u broju pozitivnih korisnika ili radnika dostavljaju izvješća putem upitnika radi praćenja COVID-19 u sustavu socijalne skrbi.

 

Upitnik za pružatelje socijalnih usluga izvan mreže dostupan je putem sljedećeg linka: https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/03/Upute-za-sprje%C4%8Davanje-i-suzbijanje-epidemije-covid-19-za-pru%C5%BEatelje-izvaninstitucijskih-socijalnih-usluga-u-sustavu-socijalne-skrbi-ver-17.3.2021-HZJZ.pdf

Potres se javlja uslijed pomicanja tektonskih ploča što rezultira podrhtavanjem Zemljine kore zbog oslobađanja velike količine energije. Osim što takav proces utječe, ovisno o njegovoj jačini, na okolinu u kojoj živimo, potres neminovno ostavlja i psihološke tragove na ljudima. Snažniji potresi, poput ovih koje smo ovih dana doživjeli, oblik su traumatskog iskustva jer osjećamo da nam je ugrožen život, zdravlje i dobrobit nas i drugih oko nas. Ono što nas posebno traumatizira je osjećaj gubitka kontrole i nemogućnost predviđanja ishoda situacije što djeluje iznimno zastrašujuće.

S obzirom na to da živimo na takvom području gdje su potresi očekivana pojava, važno je biti pripremljen i znati kako reagirati. Tijekom trajanja potresa važno je skloniti se ispod nosivog zida kuće/stana i pričekati dok ne prestane. Tek kada potres stane, važno je što prije udaljiti se iz stambenog prostora na otvorenu površinu gdje je rizik od ozljede nizak. Pri tom je važno koristiti stubište, umjesto lifta. Nakon potresa, u potpunosti je normalno osjećati se preplašeno, uznemireno, razdražljivo ili plačljivo. Dajte si dozvolu da proživite emocije, podijelite ih s bližnjima, ispričajte im kako se osjećate. Može vam se činiti da će te se teško vratiti u ”normalu”, ali ono što možete napraviti je postepeno se baviti jednostavnim aktivnostima. Iako nema čarobnog rješenja koje će vas odmah izvući iz situacije, ipak postoje manji koraci koji vam mogu pomoći. Možete skuhati čaj, otići u šetnju ili se bavite nekom drugom aktivnosti koja vam je inače opuštajuća. Važno je koliko toliko održati dosadašnju strukturu dana koju ste do tada imali i usmjeriti se na jednostavnije aktivnosti. Nemojte zaboraviti na prehranu, spavanje i osobnu higijenu jer sve su to male stvari zbog kojih se osjećamo ugodnije i zadovoljnije. Osim toga, ponekad je najbolji način na koji možemo pomoći sebi taj da pomognemo drugima, jer se zbog toga osjećamo korisno i dobro.

Ako se osjećate jako uznemireno, preporuka je da izbjegavate često čitanje i gledanje vijesti. Često se javljaju lažne i senzacionalističke informacije kojima je cilj dodatno uznemiravanje. Provjerite izvor informacija koje čitate i nemojte odmah povjerovati u sve što se prezentira. Razmišljanje i širenje ideja o tome kako je potres kazna ili da nas čeka još gora situacija također nikome ne pomažu i izbjegavajte takve informacije i ljude koji to navode. Važno je, koliko god je to moguće, izbjegavati korištenje alkohola i drugih sredstava za smirenje, jer iako vas trenutno mogu umiriti, dugoročno možete postati ovisni o njima što umanjuje vaše kapacitete da se efikasno nosite sa situacijom. Ako se sa situacijom i dalje teško nosite, možete se obratiti stručnjacima za pomoć u kriznim situacijama. Osim što se možete obratiti Udruzi mobbing na broj 01/3907-301 ili na mail jakov@mobbing.hr, možete potražiti i besplatne brojeve za pružanje psihološke pomoći na internetu.

U sklopu projekta ”Još jedno sigurno mjesto – savjetovalište za žrtve obiteljskog nasilja”, osim usluga psihološkog savjetovanja uživo, pružamo mogućnost i online savjetovanja putem aplikacije Microsoft Teams. Ako osjetite potrebu da razgovarate sa psihologom, možete se obratiti telefonskim putem na 01/3907-301 ili putem mail-a na jakov@mobbing.hr kako bi dogovorili termin.

U nastavku donosimo najnovije upute za pružatelje socijalnih usluga u sustavu socijalne skrbi koje su objavljenje u suradnji Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”. Na mrežnim stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike objavljene su nove upute za pružatelje socijalnih usluga kako slijedi:

 

  1. Upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 za pružatelje socijalne usluge smještaja za starije osobe i osobe s invaliditetom u sustavu socijalne skrbi, verzija 10 od 7. prosinca 2020.,
  2. Upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije COVID -19 za pružatelje usluge smještaja djece – bez odgovarajuće roditeljske skrbi, s problemima u ponašanju, teškoćama u razvoju, žrtvama nasilja u obitelji ili trgovanja ljudima i bez pratnje te odraslih osoba – trudnica ili roditelja s djetetom do godine dana života, beskućnika, žrtava nasilja u obitelji ili trgovanja ljudi i ovisnika u sustavu socijalne skrbi, verzija 10 od 7. prosinca 2020. i
  3. Upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 za pružatelje izvaninstitucijskih socijalnih usluga u sustavu socijalne skrbi, verzija 10 od 7. prosinca 2020.

 

Također podsjećamo sve pružatelje usluga da nam u slučaju sumnje na zarazu ili potvrđene zaraze virusom COVID-19 kod korisnika ili radnika, ozdravljenje korisnika ili radnika (povratak radnika na posao), odnosno kod bilo kakve promjene u broju pozitivnih korisnika ili radnika dostavljaju izvješća putem upitnika radi praćenja COVID-19 u sustavu socijalne skrbi.

 

Upitnik za pružatelje socijalnih usluga izvan mreže dostupan je putem sljedećeg linka:https://forms.office.com/Pages/ResponsePage.aspx?id=Yyeihtj1WUKemTQ2tR8s39mUW5ST86JAmzvFEff116RUOVpYQ1ZaRVlGOVFEQjVVQkEwNE5ROURMWi4u

 

Upitnik za pružatelje socijalnih usluga u mreži dostupan je putem sljedećeg linka:https://forms.office.com/Pages/ResponsePage.aspx?id=Yyeihtj1WUKemTQ2tR8s39mUW5ST86JAmzvFEff116RUMEtZRkNRU1lSREVHUkpDTFMxTU5TTVE4NS4u

 

Molimo da i dalje pratite službene mrežne stranice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo: https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-zarazne-bolesti/koronavirus-najnovije-preporuke/ , Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske: https://civilna-zastita.gov.hr/odluke-stozera-civilne-zastite-rh-za-sprecavanje-sirenja-zaraze-koronavirusom/2304 i mrežne stranice Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike https://mrosp.gov.hr/pristup-informacijama-16/najcesca-pitanja-i-odgovori/socijalna-politika-11808/11808 vezano uz epidemiju COVID-19 u Republici Hrvatskoj.

 

LINK NA DOKUMENT:

Najnovije upute za pružatelje socijalnih usluga u sustavu socijalne skrbi koje su objavljenje u suradnji Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”.

Svi smo mi svakodnevno izloženi stresu, a izvori stresa su brojni. Možda imamo razmirice unutar obitelji, izgubili smo voljenu osobu, onemogućeno nam je druženje s bliskim osobama, izgubili smo posao ili smo nesigurni oko budućnosti. Svi navedeni događaji, ali i brojni drugi, mogu izazvati stresnu reakciju. Početkom ove godine pojavio se još jedan značajan izvor stresa – pandemija. Od početnog neznanja, preko ponovnog povratka u normalno stanje pa sve do dramatičnih brojeva novozaraženih kojima smo svakodnevno izloženi, konstantno smo izloženi stresu. Prvo se radilo o neizvjesnosti po pitanju utjecaja COVID-19 na naše zdravlje, a sada o posljedicama njegovog utjecaja na poslove koje obavljamo. Mnogi od nas izgubili su svoja dosadašnja radna mjesta te bili suočeni sa egzistencijalnim pitanjima i izazovima. Takve situacije su jedan od najvećih izvora stresa s kojima se možemo susresti tijekom života.

Reakcije na stres su brojne i različite od osobe do osobe. Kod nekih se stres manifestira u obliku fizičkih tegoba, poput različitih bolova, teškoća u disanju, teškoća s probavom ili različitih bolesti. Drugi mogu imati teškoće s koncentracijom, spavanjem i apetitom, a mogu se lako naljutiti, plakati, osjećati nesretno ili krivo. Vrlo nas često ovakva neugodna stanja čine dodatno zabrinutima te počinjemo razmišljati o svemu lošem što nam se događalo prije ili se može dogoditi u budućnosti. Iako su takve misli i osjećaji prirodan odgovor na stres, problem može nastati kada postanemo preokupirani njima. Drugim riječima, možemo se naći u situaciji gdje se družimo s bliskim osobama u jednom trenutku, a u drugom postanemo ljuti bez nekog jasnog povoda, kao da nas ljutnja preplavljuje van naše kontrole. Osim ljutnje, možemo se osjećati beskorisno, nesposobno, obeshrabreno ili tužno, što često dovodi do promjena i u samom ponašanju. Neki se mogu često prepirati s drugima ili provesti cijeli dan u krevetu. Takva ponašanja otežavaju nam uspostavljanje kvalitetnog kontakta sa sobom i drugima, tj. dovode do problema s pažnjom i koncentracijom zbog čega uobičajene zadatke radimo lošije ili teže uživamo u inače ugodnim aktivnostima.

Iako je ponekad teško utjecati na izvor stresa, ipak možemo utjecati na to kako doživljavamo neki događaj i kako se ponašamo. Kada se ”uhvatimo” da nam misli lete ili nas obuzima negativan osjećaj možemo vježbati uzemljavanje. Primjerice, odaberimo pjesmu koja nam se sviđa i pustimo ju neka svira. Dok ju slušamo, usmjerimo pažnju na pojedine instrumente koji stvaraju glazbu, kao da ih nikada prije nismo čuli. Usmjerimo se na glas pjevača/ice te različite tonove koje proizvodi, tj. pristupimo ovoj aktivnosti sa znatiželjom i usmjerimo se na različite elemente koji ju čine. To ne mora biti nužno glazba, nego bilo koja svakodnevna aktivnost poput ispijanja kave ili čaja (možemo se usmjeriti na okus, teksturu, toplinu), ali i razgovora s obitelji ili prijateljima (možemo se usmjeriti na intonaciju glasa, izraze lica). Učestalo vježbanje ove aktivnosti, pomaže nam da se uzemljimo, a usmjeravanjem pažnje na različite dijelove nekog iskustva nam pruža trenutno olakšanje od negativnih misli i osjećaja koji nam se javljaju. Naravno, ključ uspjeha je u vježbanju, a što duže to radimo, lakše ćemo ovaj pristup primijeniti i na druge aspekte života što će nam smanjiti, barem trenutno, razinu napetosti koju osjećamo. Ako promotrimo ovu vježbu kroz metaforu, možemo zamisliti da se nalazimo na stablu usred oluje, a cilj nam je spustiti se sa stabla (uzemljiti se) kako bi bili sigurniji dok oluja traje. Ta (emocionalna) oluja neće nestati sama od sebe i potrebno je suočiti se s njom u nekom trenutku, ali ova tehnika nam može pomoći upravo u trenutnom smirivanju, tj. dovodi do promjene u ponašanju što nam služi kao osnova za daljnje promjene u mislima i osjećajima.

Ako vam navedena ”oluja” stvara probleme već duže vremena, možete se javiti na besplatno psihološko savjetovanje koje pružamo u udruzi Mobbing, kako bi otkrili njene uzroke te pronašli načine za boljim suočavanjem.