U sklopu projekta „Pružanje primarne pravne pomoći u skladu s odredbama ZBPP-a“ izrađen video spot. Pogledajte ga u nastavku…

 

Zaposlenici Udruge za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga 13. listopada 2022. godine sudjelovali su na javnoj raspravi pod nazivom „Kako zaštititi starije osobe od zlouporaba ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju?“. Javna rasprava organizirana je od strane pučke pravobraniteljice, mr.sc. Tene Šimonović Einwalter, a održana je na Tribini grada Zagreba, Kaptol 27.

Raspravu je otvorila zamjenica pučke pravobraniteljice, Tatjana Vlašić predstavljajući trenutni zakonski okvir vezan uz sklapanje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju te statistiku sklopljenih ugovora prema podacima Ministarstva pravosuđa i uprave i Hrvatske javnobilježničke komore. Nastavno na tu temu nadovezala se i Mirela Fučkar, ravnateljica Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Ministarstva pravosuđa i uprave koja je naglasila potrebu razmatranja i osiguranja dodatnih načina zaštite osoba starije životne dobi što uključuje osnivanje registra ugovora o dosmrtnom i doživotnom osiguranju i suradnju s Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Na kraju prvog dijela rasprave, profesorica s Pravnog fakulteta u Rijeci, Sanja Barić navela je kako s ustavno-pravnog aspekta ne postoje prepreke uvođenja zakonske obveze hitnog postupanja u sudskim postupcima vezanim uz ugovore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.

Drugi dio rasprave o iskustvima iz prakse započela je Martina Dujmović, predsjednica Hrvatske javnobilježničke akademije i javna bilježnica iz Bjelovara koja je istaknula problem pri solemnizaciji ugovora kod kojih stranke dolaze s već sastavljenim ugovorima koji su često neadekvatni. Također, suprotstavila se ideji ukidanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz Zakona o obveznim odnosima navodeći kako će osobe starije životne dobi zatim pribjeći ugovorima o darovanju ili korištenju punomoći za prijenos vlasništva nad nekretninama čime se neće riješiti problem. Ljiljana Vrbić, ravnateljica Doma za starije osobe Sveti Josip Zagreb i Ljilja Jelenčić, magistra socijalnog rada predstavile su istraživanje provedeno 2016. godine o ekonomskom iskorištavanju osoba starije životne dobi. Istraživanje je pokazalo da od 39% ispitanika koji imaju sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, 54% izjavilo da davatelj uzdržavanja ne brine o njima.

Nadalje, na temu ukidanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nadovezala se i Štefica Salaj, voditeljica Pravnog savjetovališta Sindikata umirovljenika Hrvatske koja navodi kako se zalaže za njihovo ukidanje jer nisu ispunili svoju svrhu. Također, iznijela je i ideju uvođenja probnog roka kod sklapanja ugovora kako bi se utvrdilo hoće li davatelj uzdržavanja izvršavati svoje obaveze. Iznijela je iz niz slučajeva iz prakse s kojim su se suočili u svome radu kao i problem samih „zbunjujućih“ naziva ugovora. Na tu temu se nadovezao i Nikša Raspopović, član Savjeta Hrvatske stranke umirovljenika koji se u praksi i susretao s ugovorima o doživotnom uzdržavanju koji su zapravo sadržajem bili ugovori o dosmrtnom uzdržavanju. Na kraju rasprave, Anja Ostopanj, pravna savjetnica Informativno pravnog centra Slavonski Brod se osvrnula i na teške posljedice koje snose osobe starije životne dobi u slučajevima nepridržavanja obveza ugovora kao što su slučajevi nasilja u obitelji i kaznenih djela prijetnje.

Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga kroz trogodišnji program Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike pod nazivom „Razvoj socijalnih usluga za osobe starije životne dobi“ pruža besplatnu primarnu pravnu pomoć za starije osobe u prostorijama Udruge kao i na terenu u sklopu mobilnog stručnog tima. Nerijetko su pravna pitanja vezana i uz prava i obveze koje proizlaze iz ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju kao i uz pokretanje postupka za raskid takvih ugovora.
Osobe starije životne dobi mogu ostvariti pravo na besplatnu pravnu, ali i psihološku pomoć u Udruzi za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga, Domobranska 4, uz prethodnu najavu, na sljedeće kontakt brojeve:
01/3907-301, 01/3907-302 i 095/3907-301.

Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji (NN70/17, 126/19, 84/21) ekonomsko nasilje definirano je kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci.
U besplatnom pravnom savjetovalištu Udruge za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga u zadnje dvije godine bilježi se porast osoba starije životne dobi koje su žrtve ekonomskog nasilja. Ekonomsko nasilje vrlo često javlja se uz druge oblike nasilja – fizičko i/ili psihičko nasilje, a žrtve nisu niti svjesne da su žrtve ekonomskog nasilja.

Najčešći prijavljeni oblici ekonomskog nasilja su zabranjivanje ili onemogućavanje korištenja osobne imovine žrtve ili zajedničke imovine žrtve i počinitelja, prisiljavanje na različita raspolaganja imovinom (prisilna sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ugovora o darovanju, prisila na sačinjenje oporuka određenog sadržaja, prodaja imovine žrtve), uskraćivanje sredstava žrtvi za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, prekomjerno trošenje novčanih sredstava žrtve (oduzimanje bankovne kartice, zlouporaba punomoći na tekućem računu žrtve).

Ekonomsko nasilje može se javiti u domu same žrtve, ali prepoznaje se i ekonomsko nasilje u ustanovi u kojoj je smještena žrtva. U ostvarenju materijalne koristi počinitelji često iskorištavaju narušeno zdravstveno stanje žrtve, socijalnu izoliranost, nedostatak užih članova obitelji, usamljenost žrtve te njihovo nedovoljno poznavanje vlastitih prava i mogućnosti.

U slučaju da ste žrtva bilo kojeg oblika nasilja za besplatnu primarnu pravnu pomoć možete se obratiti pravnicima Udruge za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga na 01/3907 301 ili na mail suzana@mobbing.hr.

U sklopu programa ”Mjesto sigurnosti i podrške za žrtve nasilja u obitelji”, izrađen je video spot u svrhu osvještavanja javnosti o problemu nasilja u obitelji čije žrtve mogu biti, osim žena i djece,  muškarci i starije osobe. Video pruža važne informacije o vrstama nasilja kao i kontakt informacije na koji nam se žrtve nasilja mogu obratiti kako bi dobile potrebnu i besplatnu pravnu i psihološku podršku.

 

U sklopu projekta Izgradnja socijalnog kapitala u lokalnoj zajednici kroz međugeneracijsku solidarnost i aktivno starenje 17. studenoga 2021. posađeno je 20 stabala trešanja na području MO Šestine i MO Medvedgrad.

Aktivnost sadnje stabala trešanja uključena je u 3. Nacionalnu kampanju udruge „Zasadi stablo, ne budi panj!“, a u sklopu projekta dio je programa međugeneracijske suradnje u kojima suradnja starijih osoba sa životnim iskustvom i mladih te sredovječnih osoba ima povoljan utjecaj na socijalnu uključenost starijih, povećanje kvalitete života, kao i razvoj mladih osoba.

Sadnice trešanja zajedno su zasadili učenice i učenici OŠ Šestine, Škole za cestovni promet i Prehrambeno-tehnološke škole iz Zagreba, djeca i odgajatelji/ice DV Različak, te članovi/ice umirovljeničkih udruga s područja grada Zagreba. Aktivnost su svojim dolaskom podržali i projektni partneri, predstavnici/ice lokalne zajednice te koordinatorica udruge „Zasadi stablo, ne budi panj!“.

Sadnja stabala trešanja organizirana je na javnim površinama koje uključuju dvorišta OŠ Šestine, DV Različak, Doma zdravlja Šestine te park nasuprot objekta Gradske četvrti Podsljeme. Također, jedna od mikrolokacija na kojima su zasađena stabla trešanja je i područje MO Medvedgrad kod Vile Pongratz u Mikulićima gdje je sjedište HSPD Sljeme „Šestine“ – Zagreb, jednog od partnera u projektu.

Aktivnosti projekta usmjerene osobama starije životne dobi provode se u koordinaciji s Gradskim uredom za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, a akcija sadnje stabala održala se na lokacijama koje su određene sukladno dobivenom mišljenju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.

Provedbom ove projektne aktivnosti okupili smo djecu vrtićke dobi, osnovnoškolce, srednjoškolce te osobe starije životne dobi, čime smo zajedno doprinijeli međugeneracijskoj suradnji, potvrđivanju društvene i ekološke odgovornosti, uređenju četvrti i podizanju kvalitete života naših sugrađana.

 

Uoči Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama koji ima za cilj podizanje svijesti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama uključujući psihičko, tjelesno, spolno i ekonomsko nasilje, a koji se obilježava u spomen na 22. rujna 1999. godine kada su na Općinskom sudu u Zagrebu tijekom brakorazvodne parnice ubijene tri žene a djelatnica suda je teško ozlijeđena, organiziran je virtualni okrugli stol «Međusektorskom suradnjom do zaštite od nasilja». Virtualni okrugli stol organizirala je Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga 21. rujna 2021. godine putem Zoom platforme, s početkom u 11 sati, u sklopu projekta „Još jedno sigurno mjesto-savjetovalište za žrtve obiteljskog nasilja“ u cilju konstruktivne rasprave o navedenim problemima i nadom u unaprjeđenje sustava za pomoć žrtvama. Na virtualni okrugli stol pozvani su predavači/ice iz različitih sektora koji se bave nekim oblikom nasilja, a diskusiju je vodila moderatorica Izv.prof.dr.sc. Snježana Vasiljević sa Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Na virtualnom okruglom stolu raspravljalo se o temi nasilja, s posebnim naglaskom na «Preporuke Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova vezano za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja» (Nebojša Paunović, pravni savjetnik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova), «Kaznenopravnoj zaštiti djece i obitelji» (Nikolina Grubišić Požar, voditeljica Odjela maloljetničke delikvencije, MUP, PUZG), «Nasilje nad osobama starije životne dobi» (Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika), «Nasilje na radnom mjestu-iskustva sindikata» (Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine), «Konvencija o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada» (Biserka Sladović, Hrvatska udruga poslodavaca). Na okruglom stolu sudjelovalo je 92 sudionika, predstavnika/ca akademske zajednice, pravobraniteljstava, institucija javne vlasti, državne uprave, poslodavaca, sindikata i civilnog društva.

Izazovi u međusektorskoj suradnji u suzbijanju nasilja

U uvodnom dijelu, govoreći o iskustvima u radu ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Nebojša Paunović je istaknuo da je u pandemiji zabilježen trend porasta nasilja u obitelji od čak 40% i uglavnom se radi o porastu kaznenih djela, a smanjivanju trenda prekršajnih prijava za obiteljsko nasilje. Dakle u 10-godišnjem razdoblju imamo smanjenje broja od 10.000 prekršajnih prijava dok je za kazneno djelo nasilja prema bliskim osobama u istom tom razdoblju taj broj udeseterostručen. Zaključuje da porastom broja kaznenih djela za nasilje u obitelji preventivni učinak nije postignut. Trend smanjivanja prekršajnih prijava može ukazivati da žrtve nemaju povjerenja u institucije te «blaže» oblike nasilja u obitelji ne prijavljuju. Potrebna je temeljita reforma sustava, posebno usvajanje učinkovite strategije za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja. Što se tiče spolnog uznemiravanja, došlo je do masovnog izlaska iz sive zone, ali i dalje imamo problem nepovjerenja u sustav budući da je većina prijava anonimno. Iako rast prijava značajno raste, broj optuženih i osuđenih je rekordno nizak. Spolno uznemiravanje i prijave takovog ponašanja najviše se prijavljuju na radnom mjestu, što je razotkrilo neujednačenost pravila o suzbijanju diskriminacije na radnom mjestu. Unatoč značajnom broju prijava seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, ostaje problem anonimnih prijava, međutim ipak je pozitivno da su se žrtve ohrabrile, izašle i ispričale svoja iskustva. Nažalost, poslodavci i žrtve nisu upoznati s definicijom i sadržajem spolnog uznemiravanja što ukazuje na potrebu sustavne edukacije. Zakonodavac se nije odlučio na strateški pristup već se pravne norme mijenjaju partikularno, što stvara još veću pravnu nesigurnost i neujednačenost prakse. Najčešće do promjene zakona i strategija dolazi kada se dogodi neka tragedija, što ukazuje na nedostatak strateške prevencije i odvraćanja počinitelja od počinjenja prekršajnih i kaznenih djela na štetu obitelji. Kod spolnog uznemiravanja imamo različite definicije i različite sankcije što stvara pravnu nesigurnost (npr. Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakona o suzbijanju diskriminacije).

Nikolina Grubišić Požar, voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije, MUP, PUZG, napominje da su neke promjene u kaznenom zakonodavstvu rezultirale i većim brojem prijava kaznenih djela (u odnosu na prekršajne), proveden je veliki broj edukacija policijskih službenika, problem se osvijestio i prepoznaje se na svakodnevnoj razini. Pandemija i potres te digitalizacija su negativno utjecali na trendove. Kad govorimo o nasilju nad djecom, podjednako su oštećena djeca oba spola. Međutim, kod nasilja u obitelji počinitelji su u velikoj većini muškarci što znači da društvo nije dovoljno radilo na osvještavanju i edukaciji. U praksi je najveći problem osiguravanje dokaza, posebno kod kaznenih djela na štetu djece (npr. važna je međunarodna suradnja kod iskorištavanja djece za pornografiju). Rodno uvjetovano nasilje na internetu najčešće je prisutno kod osoba ženskog spola. Također ističe važnost podrške žrtvama i svjedocima. Između ostalog, zaključak je da postoji pozitivan pomak prebacivanja fokusa sa počinitelja na žrtvu. Ipak, ostaje problem općenito blagog kažnjavanja, posebno kada se radi o kaznenim djelima počinjenih na štetu djeteta koja su posebno ranjiva skupina bez mogućnosti izbora, a takva djela ostavljaju značajne posljedice na daljnji razvoj ličnosti. Osim na sankcijama, važno je raditi i na rehabilitaciji te resocijalizaciji.

Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika, istaknula je kako se bilježi trend porasta starijeg stanovništva tako je i zabrinjavajući trend porasta nasilja nad starijima i nemoćnima. Osobe starije životne dobi trebaju pomoć i podršku. Nasilje je najčešće individualno (nad pojedincem), institucionalno te strukturalno. Rastući je trend prisilnih odlazaka u mirovinu. Statistike su nedostupne jer ne postoji posebna kategorija za nasilje nad osobama starije životne dobi. Osim toga, to nasilje se rijetko prijavljuje, jer i u slučaju prijave na postoji alternativa osim smještaja u instituciju, a ako ostane bit će dodatno izložena viktimizaciji. Dakle, tamna brojka je velika. Problem je u stavovima, strahovima, sramu čak i negiranju nasilja ako ga prijave druge osobe. Najčešće su nasilju izložene žene starije od 75 godina. Rizik je veći što je veća ovisnost starije osobe o drugoj osobi, a posebno kod onih koji boluju od demencije i nisu sposobni samostalno donositi odluke, a kamoli prijaviti nasilje. Najčešći počinitelji su članovi obitelji (neformalni pomagatelji), češće muški članovi obitelji (bračni drug, odrasla muška osoba koja živi s majkom ili na teret majke).

Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine u svom izlaganju «Nasilje na radnom mjestu-iskustva sindikata» istaknula je nekoliko problema s kojima se susreću radnici na dnevnoj razini, posebno u vrijeme pandemije. Pritisak na radnike na radnom mjestu raste zbog:
1. očekivanjem poslodavca za postizanjem što veće produktivnosti i boljih rezultata rada, većih normi, zadovoljnih stranaka te opstanka na tržištu u vrijeme pandemije;
2. straha od bolesti, za sebe i obitelj, zbog velike izloženosti riziku oboljenja od korona virusa, posebno kod starijih radnika s određenim kroničnim bolestima;
3. zbog povećanih očekivanja i zahtjeva klijenata, stranaka, korisnika i sl.

Situacija uzrokovana pandemijom povećava učestalost neprimjerenih ponašanja i svih oblika nasilja na radnom mjestu, od strane poslodavaca, nadređenih, radnih kolega i drugih sudionika u procesu rada (korisnika, kupaca, klijenata, stranaka i sl.). Postoje zanimanja koja su posebno izložena dodatnim oblicima nasilja na radnom mjestu: zdravstveni radnici, trgovci, ugostitelji, učitelji, profesori i svi odgojno-obrazovni radnici, radnici u policiji, socijalnim službama, poštari, taksisti, vozači autobusa i mnogi drugi koji svakodnevno doživljavaju nedopuštena, nasilna ponašanja od pretpostavljenih, kolega, klijenata, kupaca i putnika.
Osim toga, istaknuti su neki izazovi u praksi, poput nedostatka povjerenja u osobu koja treba provesti postupak. Tako se često u postupku zaštite dostojanstva samo konstatiraju činjenice, a tijekom postupka ovlaštena osoba ne određuje i ne poduzima mjere već odluku ostavlja poslodavcu. Nekada se isti postupci ne okončaju u roku od 8 dana, i znaju trajati i mjesecima pa takva zašita gubi svaki smisao. Nerijetko se po utvrđenju postojanja povrede dostojanstva radnik koji je podnio prijavu premješta u drugu radnu sredinu, a onaj tko je povrijedio dostojanstvo, uz neku opomenu, ostaje na svojoj poziciji.
Moguća je primjena instituta prekida rada kojeg predviđa Zakon o radu u slučaju da poslodavac ne poduzme mjere zaštite za sprječavanje uznemiravanja i spolnog uznemiravanja ili postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika.
Radnik u tom slučaju nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu, ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita pod uvjetom da u daljnjem roku od 8 dana od prekida rada pokrene sudski postupak za zaštitu dostojanstva. Problem koji je istaknut jest da ti postupci, unatoč tome što trebaju biti hitni traju godinama, a ako radnik ne uspije u sudskom postupku, poslodavac ima pravo potraživati od njega sve plaće i sva druga materijalna prava koja je primio u periodu u kojem nije radio,uvećano za kamatu. Zaključno, istaknuto je da često radnici pri pojavi nasilničkog ponašanja na radnom mjestu od strane nadređenih ili kolega odlaze iz radne sredine jer im predviđeni oblici zaštite nisu jamstvo za zaštitu dostojanstva ni sankcioniranje nasilnika.

Biserka Sladović iz Hrvatske udruge poslodavaca govorila je o važnosti ratifikacije Konvencije o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada koja predstavlja važan međunarodni mehanizam o suzbijanju nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu te rodno uvjetovanog nasilja. Konvencija štiti široki krug osoba, dakle ne isključivo radnika. Primjenjuje se na privatni i javni sektor, formalnu i neformalnu ekonomiju. Nasilje i uznemiravanje predstavljaju ne samo nasilno ponašanje, već i prijetnje. Države stranke dužne su donijeti sveobuhvatnu nacionalnu strategiju te zakonsku zabranu sprječavanja nasilja i uznemiravanja, propisati sankcije te pristup pravnom lijeku. Važno je provoditi prevenciju, edukaciju te praćenje primjene nacionalnih propisa za suzbijanje nasilja i uznemiravanja. Odredbe ove Konvencije primjenjuju se putem nacionalnih zakona i propisa, poput kolektivnih ugovora. Hrvatska za sada još nije ratificirala ovu Konvenciju, ali to je svakako njen strateški interes.

Zaključak i preporuke

Međusektorska suradnja na svim razinama kako bi se izgradio sustav povjerenja u institucije
Prevenirati pojavu svakog oblika nasilja na radnom mjestu. To zahtjeva jasna pravila, razrađene procedure, dobru komunikaciju i dobru društvenu organizaciju
Prepoznati i ukloniti rizike mogućeg nastanka nasilja razvojem strategije te provođenjem politike protiv svakog oblika nasilja
Kontinuirano provoditi edukacije u društvu, na svim razinama rada i upravljanja
Zakonodavne promjene moraju biti sustavne, a ne partikularne
Potrebno je donijeti akte i pravila, propisati postupak u slučaju prijave svakog oblika nasilja te odrediti osobu za primanje predstavki radnika
Ostvariti socijalni dijalog i ista pravila propisati kao rezultat kvalitetne suradnje sa Sindikatom
Sankcionirati svaku pojavu nedopuštenog ponašanja, u svrhu prevencije budućeg nasilja
Postupak koji je pokrenuo radnik, s ciljem zaštite dostojanstva, mora se provesti brzo i učinkovito
Sudski postupci moraju se okončati u razumnom roku, a žrtve ne bi smjele biti izložene dodatnoj viktimizaciji
Ratificirati Konvenciju o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada

U sklopu programa ”Još jedno sigurno mjesto-savjetovalište za žrtve obiteljskog nasilja” kroz koji se pruža besplatno pravno i psihološko savjetovanje žrtvama obiteljskog nasilja izrađen je video spot. Cilj ovog videospota je osvještavanje javnosti o problemu nasilja u obitelji, a nalaze se prikazi nasilja kao i kontakt informacije na koji nam se žrtve nasilja mogu obratiti kako bi dobile potrebnu podršku te upute.

U sklopu trogodišnjeg programa ”Unaprjeđenje mentalnog zdravlja vulnerabilnih skupina” kroz koji se podiže svijest o stresu i psihosocijalnim rizicima na radnom mjestu i zdravstvenim posljedicama, izrađen je priručnik naziva ”Promocija mentalnog zdravlja na radnom mjestu” koji sadrži informacije o:

-Obilježjima mentalnog zdravlja i psihosocijalnog radnog okruženja
-Psihosocijalnim rizicima
-Posljedicama izloženosti stresu
-Metodama prevencije stresa
-Smanjenju negativnih posljedica

Cilj ovog priručnika je informiranje šire javnosti o specifičnim problemima vezanim uz mentalno zdravlje na radnom mjestu uz naglasak na mehanizme prevencije i poboljšanja razina stresa na radnom mjestu.

Priručnik možete preuzeti ovdje

Danas, već više od godinu dana nakon pojave pandemije, teško je reći da se radi o novoj situaciji. Vjerojatno većina ima blisku osobu koja je bila zaražena ovim koronavirusom ili je bila u samoizolaciji zbog kontakta sa zaraženom osobom. Usprkos tome što smo do sada više-manje upoznati sa drugačijim životnim okolnostima, one ipak za mnoge predstavljaju značajan izvor stresa. Osim socijalne distance koja je sama po sebi neugodna, mnogi se opravdano brinu oko egzistencijalnih pitanja poput sigurnosti radnog mjesta te mogućnosti financiranja dosadašnjih obveza. Iako nije moguće direktno utjecati na svaki izvor stresa, moguće je utjecati na neke aspekte vlastitog ponašanja i doživljavanja svijeta što može pomoći u boljoj prilagodbi.

Pandemija i virus mogu izazvati strah i nelagodu. Ono što dodatno pogoršava takve emocije je pretjerana usmjerenost i razmišljanje o zarazi i mogućim opasnostima koje donose. Stoga je važno ograničiti praćenje vijesti o navedenim temama na primjerice jednom dnevno. Jedne vijesti dnevno (ili svakih nekoliko dana) sasvim su dovoljne da ostanemo informirani, a da nas količina informacija istovremeno ne opterećuje. Osim toga, važno je od koga slušamo takve vijesti. Svatko na internetu može iznijeti svoje mišljenje, ali brojna takva mišljenja su odraz osobnih uvjerenja i stavova umjesto činjenica i znanstvenih spoznaja. Iako nesavršena i bez odgovora na sva moguća pitanja, znanost je najpouzdanija metoda i izvor informacija o različitim pojavama, zbog čega je važno pratiti relevantne institucije te izvore novosti.

Potpuna socijalna izolacija negativno utječe na mentalno zdravlje, pa ako ste u strahu od zaraze, održavajte odnose s bliskim osobama barem preko društvenih mreža i telefona ili otiđite u šetnju na otvoreno u park gdje je vjerojatnost zaraze iznimno. S obzirom na različite promjene koje su uvedene u svakodnevni život, važno je barem donekle održati rutinu i baviti se takvim aktivnostima što nam pruža osjećaj sigurnosti, stabilnosti i predvidivosti. Iako postoje razlike među svima nama, većina ipak voli predvidivost događaja te ju je važno stvoriti tamo gdje smo u mogućnosti. To je najlakše postići unutar vlastitog doma, baveći se tipičnim aktivnostima poput kuhanja, čišćenje ili vježbanja.

Često pomažući drugima, dijelom pomažemo i sebi jer se zauzvrat osjećamo dobro. Napravite nekome dobru stvar, otiđite susjedima u kupovinu ili ih pitajte kako im možete pomoći. Priključite se volontiranju ili bar aktivno reciklirajte čime direktno i indirektno pomažemo drugima i svijetu oko nas. Na kraju, važno je biti otvoren prema različitim emocijama koje se mogu javiti. Kako je normalno osjećati sreću i zadovoljstvo, tako je normalno osjećati i strah i uznemirenost. Dajte si dozvolu da budete ljuti zbog situacije u kojoj se nalazite, ali nemojte dopustiti da ljutnja upravlja vašim životom. Ako situacija postane intenzivna i značajno počne ometati vaše funkcioniranje možete se obratiti stručnoj osobi, tj. psihologu, psihijatru i/ili psihoterapeutu kako bi vam pomogli u efikasnijem suočavanju sa izazovima s kojima se suočavate. Besplatno psihološko savjetovanje možete dobiti u Udruzi mobbing svakim radnim danom od 8 do 16 sati na broj 01/3907301.