U sklopu programa ”Još jedno sigurno mjesto-savjetovalište za žrtve obiteljskog nasilja” kroz koji se pruža besplatno pravno i psihološko savjetovanje žrtvama obiteljskog nasilja izrađen je video spot. Cilj ovog videospota je osvještavanje javnosti o problemu nasilja u obitelji, a nalaze se prikazi nasilja kao i kontakt informacije na koji nam se žrtve nasilja mogu obratiti kako bi dobile potrebnu podršku te upute.

U sklopu trogodišnjeg programa ”Unaprjeđenje mentalnog zdravlja vulnerabilnih skupina” kroz koji se podiže svijest o stresu i psihosocijalnim rizicima na radnom mjestu i zdravstvenim posljedicama, izrađen je priručnik naziva ”Promocija mentalnog zdravlja na radnom mjestu” koji sadrži informacije o:

-Obilježjima mentalnog zdravlja i psihosocijalnog radnog okruženja
-Psihosocijalnim rizicima
-Posljedicama izloženosti stresu
-Metodama prevencije stresa
-Smanjenju negativnih posljedica

Cilj ovog priručnika je informiranje šire javnosti o specifičnim problemima vezanim uz mentalno zdravlje na radnom mjestu uz naglasak na mehanizme prevencije i poboljšanja razina stresa na radnom mjestu.

Priručnik možete preuzeti ovdje

Danas, već više od godinu dana nakon pojave pandemije, teško je reći da se radi o novoj situaciji. Vjerojatno većina ima blisku osobu koja je bila zaražena ovim koronavirusom ili je bila u samoizolaciji zbog kontakta sa zaraženom osobom. Usprkos tome što smo do sada više-manje upoznati sa drugačijim životnim okolnostima, one ipak za mnoge predstavljaju značajan izvor stresa. Osim socijalne distance koja je sama po sebi neugodna, mnogi se opravdano brinu oko egzistencijalnih pitanja poput sigurnosti radnog mjesta te mogućnosti financiranja dosadašnjih obveza. Iako nije moguće direktno utjecati na svaki izvor stresa, moguće je utjecati na neke aspekte vlastitog ponašanja i doživljavanja svijeta što može pomoći u boljoj prilagodbi.

Pandemija i virus mogu izazvati strah i nelagodu. Ono što dodatno pogoršava takve emocije je pretjerana usmjerenost i razmišljanje o zarazi i mogućim opasnostima koje donose. Stoga je važno ograničiti praćenje vijesti o navedenim temama na primjerice jednom dnevno. Jedne vijesti dnevno (ili svakih nekoliko dana) sasvim su dovoljne da ostanemo informirani, a da nas količina informacija istovremeno ne opterećuje. Osim toga, važno je od koga slušamo takve vijesti. Svatko na internetu može iznijeti svoje mišljenje, ali brojna takva mišljenja su odraz osobnih uvjerenja i stavova umjesto činjenica i znanstvenih spoznaja. Iako nesavršena i bez odgovora na sva moguća pitanja, znanost je najpouzdanija metoda i izvor informacija o različitim pojavama, zbog čega je važno pratiti relevantne institucije te izvore novosti.

Potpuna socijalna izolacija negativno utječe na mentalno zdravlje, pa ako ste u strahu od zaraze, održavajte odnose s bliskim osobama barem preko društvenih mreža i telefona ili otiđite u šetnju na otvoreno u park gdje je vjerojatnost zaraze iznimno. S obzirom na različite promjene koje su uvedene u svakodnevni život, važno je barem donekle održati rutinu i baviti se takvim aktivnostima što nam pruža osjećaj sigurnosti, stabilnosti i predvidivosti. Iako postoje razlike među svima nama, većina ipak voli predvidivost događaja te ju je važno stvoriti tamo gdje smo u mogućnosti. To je najlakše postići unutar vlastitog doma, baveći se tipičnim aktivnostima poput kuhanja, čišćenje ili vježbanja.

Često pomažući drugima, dijelom pomažemo i sebi jer se zauzvrat osjećamo dobro. Napravite nekome dobru stvar, otiđite susjedima u kupovinu ili ih pitajte kako im možete pomoći. Priključite se volontiranju ili bar aktivno reciklirajte čime direktno i indirektno pomažemo drugima i svijetu oko nas. Na kraju, važno je biti otvoren prema različitim emocijama koje se mogu javiti. Kako je normalno osjećati sreću i zadovoljstvo, tako je normalno osjećati i strah i uznemirenost. Dajte si dozvolu da budete ljuti zbog situacije u kojoj se nalazite, ali nemojte dopustiti da ljutnja upravlja vašim životom. Ako situacija postane intenzivna i značajno počne ometati vaše funkcioniranje možete se obratiti stručnoj osobi, tj. psihologu, psihijatru i/ili psihoterapeutu kako bi vam pomogli u efikasnijem suočavanju sa izazovima s kojima se suočavate. Besplatno psihološko savjetovanje možete dobiti u Udruzi mobbing svakim radnim danom od 8 do 16 sati na broj 01/3907301.

Izmjene u odnosu na raniju verziju:
– cijepljenje protiv COVID-19 se smatra, kao i preboljenje, važećim razlogom za izuzeće od karantene i testiranje nakon bliskog kontakta s oboljelim
– preporučljivo je testiranje bliskih odraslih kontakata ako su dio kolektiva ili rade s izrazito vulnerabilnim (djeca se testiraju samo kada razviju znakove bolesti koji mogu upućivati na
COVID-19) skupinama
– pružanje usluge boravka sukladno utvrđenim kapacitetima pružatelja usluga poštujući mjere zaštite i mogućnost prijama novih korisnika.

Također podsjećamo sve pružatelje usluga da nam u slučaju sumnje na zarazu ili potvrđene zaraze virusom COVID-19 kod korisnika ili radnika, ozdravljenje korisnika ili radnika (povratak radnika na posao), odnosno kod bilo kakve promjene u broju pozitivnih korisnika ili radnika dostavljaju izvješća putem upitnika radi praćenja COVID-19 u sustavu socijalne skrbi.

 

Upitnik za pružatelje socijalnih usluga izvan mreže dostupan je putem sljedećeg linka: https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/03/Upute-za-sprje%C4%8Davanje-i-suzbijanje-epidemije-covid-19-za-pru%C5%BEatelje-izvaninstitucijskih-socijalnih-usluga-u-sustavu-socijalne-skrbi-ver-17.3.2021-HZJZ.pdf

Potres se javlja uslijed pomicanja tektonskih ploča što rezultira podrhtavanjem Zemljine kore zbog oslobađanja velike količine energije. Osim što takav proces utječe, ovisno o njegovoj jačini, na okolinu u kojoj živimo, potres neminovno ostavlja i psihološke tragove na ljudima. Snažniji potresi, poput ovih koje smo ovih dana doživjeli, oblik su traumatskog iskustva jer osjećamo da nam je ugrožen život, zdravlje i dobrobit nas i drugih oko nas. Ono što nas posebno traumatizira je osjećaj gubitka kontrole i nemogućnost predviđanja ishoda situacije što djeluje iznimno zastrašujuće.

S obzirom na to da živimo na takvom području gdje su potresi očekivana pojava, važno je biti pripremljen i znati kako reagirati. Tijekom trajanja potresa važno je skloniti se ispod nosivog zida kuće/stana i pričekati dok ne prestane. Tek kada potres stane, važno je što prije udaljiti se iz stambenog prostora na otvorenu površinu gdje je rizik od ozljede nizak. Pri tom je važno koristiti stubište, umjesto lifta. Nakon potresa, u potpunosti je normalno osjećati se preplašeno, uznemireno, razdražljivo ili plačljivo. Dajte si dozvolu da proživite emocije, podijelite ih s bližnjima, ispričajte im kako se osjećate. Može vam se činiti da će te se teško vratiti u ”normalu”, ali ono što možete napraviti je postepeno se baviti jednostavnim aktivnostima. Iako nema čarobnog rješenja koje će vas odmah izvući iz situacije, ipak postoje manji koraci koji vam mogu pomoći. Možete skuhati čaj, otići u šetnju ili se bavite nekom drugom aktivnosti koja vam je inače opuštajuća. Važno je koliko toliko održati dosadašnju strukturu dana koju ste do tada imali i usmjeriti se na jednostavnije aktivnosti. Nemojte zaboraviti na prehranu, spavanje i osobnu higijenu jer sve su to male stvari zbog kojih se osjećamo ugodnije i zadovoljnije. Osim toga, ponekad je najbolji način na koji možemo pomoći sebi taj da pomognemo drugima, jer se zbog toga osjećamo korisno i dobro.

Ako se osjećate jako uznemireno, preporuka je da izbjegavate često čitanje i gledanje vijesti. Često se javljaju lažne i senzacionalističke informacije kojima je cilj dodatno uznemiravanje. Provjerite izvor informacija koje čitate i nemojte odmah povjerovati u sve što se prezentira. Razmišljanje i širenje ideja o tome kako je potres kazna ili da nas čeka još gora situacija također nikome ne pomažu i izbjegavajte takve informacije i ljude koji to navode. Važno je, koliko god je to moguće, izbjegavati korištenje alkohola i drugih sredstava za smirenje, jer iako vas trenutno mogu umiriti, dugoročno možete postati ovisni o njima što umanjuje vaše kapacitete da se efikasno nosite sa situacijom. Ako se sa situacijom i dalje teško nosite, možete se obratiti stručnjacima za pomoć u kriznim situacijama. Osim što se možete obratiti Udruzi mobbing na broj 01/3907-301 ili na mail jakov@mobbing.hr, možete potražiti i besplatne brojeve za pružanje psihološke pomoći na internetu.

U sklopu projekta ”Još jedno sigurno mjesto – savjetovalište za žrtve obiteljskog nasilja”, osim usluga psihološkog savjetovanja uživo, pružamo mogućnost i online savjetovanja putem aplikacije Microsoft Teams. Ako osjetite potrebu da razgovarate sa psihologom, možete se obratiti telefonskim putem na 01/3907-301 ili putem mail-a na jakov@mobbing.hr kako bi dogovorili termin.

U nastavku donosimo najnovije upute za pružatelje socijalnih usluga u sustavu socijalne skrbi koje su objavljenje u suradnji Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”. Na mrežnim stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike objavljene su nove upute za pružatelje socijalnih usluga kako slijedi:

 

  1. Upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 za pružatelje socijalne usluge smještaja za starije osobe i osobe s invaliditetom u sustavu socijalne skrbi, verzija 10 od 7. prosinca 2020.,
  2. Upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije COVID -19 za pružatelje usluge smještaja djece – bez odgovarajuće roditeljske skrbi, s problemima u ponašanju, teškoćama u razvoju, žrtvama nasilja u obitelji ili trgovanja ljudima i bez pratnje te odraslih osoba – trudnica ili roditelja s djetetom do godine dana života, beskućnika, žrtava nasilja u obitelji ili trgovanja ljudi i ovisnika u sustavu socijalne skrbi, verzija 10 od 7. prosinca 2020. i
  3. Upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 za pružatelje izvaninstitucijskih socijalnih usluga u sustavu socijalne skrbi, verzija 10 od 7. prosinca 2020.

 

Također podsjećamo sve pružatelje usluga da nam u slučaju sumnje na zarazu ili potvrđene zaraze virusom COVID-19 kod korisnika ili radnika, ozdravljenje korisnika ili radnika (povratak radnika na posao), odnosno kod bilo kakve promjene u broju pozitivnih korisnika ili radnika dostavljaju izvješća putem upitnika radi praćenja COVID-19 u sustavu socijalne skrbi.

 

Upitnik za pružatelje socijalnih usluga izvan mreže dostupan je putem sljedećeg linka:https://forms.office.com/Pages/ResponsePage.aspx?id=Yyeihtj1WUKemTQ2tR8s39mUW5ST86JAmzvFEff116RUOVpYQ1ZaRVlGOVFEQjVVQkEwNE5ROURMWi4u

 

Upitnik za pružatelje socijalnih usluga u mreži dostupan je putem sljedećeg linka:https://forms.office.com/Pages/ResponsePage.aspx?id=Yyeihtj1WUKemTQ2tR8s39mUW5ST86JAmzvFEff116RUMEtZRkNRU1lSREVHUkpDTFMxTU5TTVE4NS4u

 

Molimo da i dalje pratite službene mrežne stranice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo: https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-zarazne-bolesti/koronavirus-najnovije-preporuke/ , Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske: https://civilna-zastita.gov.hr/odluke-stozera-civilne-zastite-rh-za-sprecavanje-sirenja-zaraze-koronavirusom/2304 i mrežne stranice Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike https://mrosp.gov.hr/pristup-informacijama-16/najcesca-pitanja-i-odgovori/socijalna-politika-11808/11808 vezano uz epidemiju COVID-19 u Republici Hrvatskoj.

 

LINK NA DOKUMENT:

Najnovije upute za pružatelje socijalnih usluga u sustavu socijalne skrbi koje su objavljenje u suradnji Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”.

Svi smo mi svakodnevno izloženi stresu, a izvori stresa su brojni. Možda imamo razmirice unutar obitelji, izgubili smo voljenu osobu, onemogućeno nam je druženje s bliskim osobama, izgubili smo posao ili smo nesigurni oko budućnosti. Svi navedeni događaji, ali i brojni drugi, mogu izazvati stresnu reakciju. Početkom ove godine pojavio se još jedan značajan izvor stresa – pandemija. Od početnog neznanja, preko ponovnog povratka u normalno stanje pa sve do dramatičnih brojeva novozaraženih kojima smo svakodnevno izloženi, konstantno smo izloženi stresu. Prvo se radilo o neizvjesnosti po pitanju utjecaja COVID-19 na naše zdravlje, a sada o posljedicama njegovog utjecaja na poslove koje obavljamo. Mnogi od nas izgubili su svoja dosadašnja radna mjesta te bili suočeni sa egzistencijalnim pitanjima i izazovima. Takve situacije su jedan od najvećih izvora stresa s kojima se možemo susresti tijekom života.

Reakcije na stres su brojne i različite od osobe do osobe. Kod nekih se stres manifestira u obliku fizičkih tegoba, poput različitih bolova, teškoća u disanju, teškoća s probavom ili različitih bolesti. Drugi mogu imati teškoće s koncentracijom, spavanjem i apetitom, a mogu se lako naljutiti, plakati, osjećati nesretno ili krivo. Vrlo nas često ovakva neugodna stanja čine dodatno zabrinutima te počinjemo razmišljati o svemu lošem što nam se događalo prije ili se može dogoditi u budućnosti. Iako su takve misli i osjećaji prirodan odgovor na stres, problem može nastati kada postanemo preokupirani njima. Drugim riječima, možemo se naći u situaciji gdje se družimo s bliskim osobama u jednom trenutku, a u drugom postanemo ljuti bez nekog jasnog povoda, kao da nas ljutnja preplavljuje van naše kontrole. Osim ljutnje, možemo se osjećati beskorisno, nesposobno, obeshrabreno ili tužno, što često dovodi do promjena i u samom ponašanju. Neki se mogu često prepirati s drugima ili provesti cijeli dan u krevetu. Takva ponašanja otežavaju nam uspostavljanje kvalitetnog kontakta sa sobom i drugima, tj. dovode do problema s pažnjom i koncentracijom zbog čega uobičajene zadatke radimo lošije ili teže uživamo u inače ugodnim aktivnostima.

Iako je ponekad teško utjecati na izvor stresa, ipak možemo utjecati na to kako doživljavamo neki događaj i kako se ponašamo. Kada se ”uhvatimo” da nam misli lete ili nas obuzima negativan osjećaj možemo vježbati uzemljavanje. Primjerice, odaberimo pjesmu koja nam se sviđa i pustimo ju neka svira. Dok ju slušamo, usmjerimo pažnju na pojedine instrumente koji stvaraju glazbu, kao da ih nikada prije nismo čuli. Usmjerimo se na glas pjevača/ice te različite tonove koje proizvodi, tj. pristupimo ovoj aktivnosti sa znatiželjom i usmjerimo se na različite elemente koji ju čine. To ne mora biti nužno glazba, nego bilo koja svakodnevna aktivnost poput ispijanja kave ili čaja (možemo se usmjeriti na okus, teksturu, toplinu), ali i razgovora s obitelji ili prijateljima (možemo se usmjeriti na intonaciju glasa, izraze lica). Učestalo vježbanje ove aktivnosti, pomaže nam da se uzemljimo, a usmjeravanjem pažnje na različite dijelove nekog iskustva nam pruža trenutno olakšanje od negativnih misli i osjećaja koji nam se javljaju. Naravno, ključ uspjeha je u vježbanju, a što duže to radimo, lakše ćemo ovaj pristup primijeniti i na druge aspekte života što će nam smanjiti, barem trenutno, razinu napetosti koju osjećamo. Ako promotrimo ovu vježbu kroz metaforu, možemo zamisliti da se nalazimo na stablu usred oluje, a cilj nam je spustiti se sa stabla (uzemljiti se) kako bi bili sigurniji dok oluja traje. Ta (emocionalna) oluja neće nestati sama od sebe i potrebno je suočiti se s njom u nekom trenutku, ali ova tehnika nam može pomoći upravo u trenutnom smirivanju, tj. dovodi do promjene u ponašanju što nam služi kao osnova za daljnje promjene u mislima i osjećajima.

Ako vam navedena ”oluja” stvara probleme već duže vremena, možete se javiti na besplatno psihološko savjetovanje koje pružamo u udruzi Mobbing, kako bi otkrili njene uzroke te pronašli načine za boljim suočavanjem.

Članak prenosimo u cijelosti…

 
Predsjednica Udruge za pomoć žrtvama mobinga i njihovu edukaciju zalaže se za osnivanje savjetovališta za žrtve zlostavljanja i diskriminacije na radnome mjestu te za izjednačavanje poslovnih i obiteljskih zlostavljača, a za Story govori i o osobnom iskustvu i teškim posljedicama na zdravlje

Kad se zaposlila u uglednoj izdavačkoj kući u Zagrebu, ekonomistica Jadranka Apostolovski vjerovala je da će svojim znanjem i iskustvom unaprijediti poslovanje tvrtke te da će je, zahvaljujući dobrim rezultatima, prepoznati kao vrijednu i marljivu radnicu, uvijek spremnu na poslovni uzlet. Svestrana 55-godišnja Zagrepčanka nije ni slutila da će upravo na radnome mjestu, koje je uvelike doživljavala kao svoj drugi dom, doživjeti diskriminaciju, a potom i zlostavljanje te da će iz tog razdoblja nositi samo ružne i tužne uspomene. Kada danas razmišlja o tome, Jadranka kaže da ponajviše žali što joj je zbog mobinga te dugotrajnog i iscrpljujućeg sudskog procesa uvelike stradalo zdravlje. Kako njezino nadasve teško iskustvo ne bi bilo samo dio poražavajućih statistika o zlostavljanju na radnome mjestu, Jadranka je 2004. godine osnovala Udrugu Mobbing kojom se bori za društvo temeljeno na vrijednostima demokracije, tolerancije, pluralizma i zaštite ljudskih prava te teži pravnoj državi, razvijenom civilnom društvu, političkoj kulturi i društvu znanja. Kao predsjednica udruge za pomoć žrtvama mobinga i njihovu edukaciju zalaže se za osnivanje savjetovališta za žrtve zlostavljanja i diskriminacije na radnome mjestu te za izjednačavanje poslovnih i obiteljskih zlostavljača. Zašto to predlaže Jadranka je objasnila u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story. Osim toga, detaljno je iznijela zakone kojima je uređena zaštita žrtava mobinga.

Story: Kakvo je bilo vaše iskustvo mobinga?

Godine 2003. radila kao voditeljica knjižare poznate izdavačke kuće u centru Zagreba. U sedam njezinih zagrebačkih poslovnica na poziciji poslovođe bilo je šest žena i jedan muškarac. Direktor je moje kolegice i mene šikanirao, ponižavao i diskriminirao na radnome mjestu, dobile smo degradirajuće ugovore – za razliku od muškoga kolege koji je dobio povišicu, a trudna je kolegica zbog trudnoće koju nije prijavila direktoru dobila otkaz.

Story: Jeste li poduzeli odgovarajuće pravne korake protiv poslodavca?

Jesam, naravno. Kad nam se to događalo, kolegice i ja bile smo same, bile smo samo vijest u medijima nad kojom se javnost zgražala dan ili dva. Vodile smo dugogodišnje radne sporove, nailazile na razne prepreke i shvatile da su ljudi, kada se nađu u takvoj situaciji u našoj zemlji, sami. Nisam dvojila, pogotovo kad sam vidjela da mi je zbog posla počelo stradavati i zdravlje. Spor je pokrenut 2003., a riješile smo ga izvansudskom nagodbom 2009. godine. Direktor je izgubio kaznenu parnicu za klevetu koju je pokrenuo protiv mene, presuda je bila u moju korist, a u proljeće 2009. umro je pa su obustavljene privatne građanske parnice koje je pokrenuo protiv mene.

Story: Kako je zlostavljanje na radnome mjestu utjecalo na vaše zdravlje?

Potražila sam liječničku pomoć jer tijelo mi je signaliziralo da nešto nije u redu. Osjećala sam pritisak u prsima, poput nekog velikog balona koji će uskoro eksplodirati, mislila sam da imam neku srčanu tegobu. No bila je to reakcija na stres, zbog koje sam 16. mjeseci bila na bolovanju. Zahvalna sam prof. Danijelu Buljanu, psihijatru koji nije dopustio da utonem u bolest i odustanem od sebe. Zahvaljujući njegovoj stručnosti i razgovorima s njim, ponovno sam mogla živjeti bez lijekova, poštujući sebe i vjerujući u sve što radim.

Story: Kako su reagirali vaša obitelj i bližnji kada su doznali da ste žrtva mobinga?

Obitelj mi je bila najveći oslonac – suprug, djeca i moja majka. Podrška koju dobivamo od obitelji je dragocjena, to je naša luka u kojoj dobivamo ljubav, podršku, razumijevanje i utjehu. Prijatelji i znanci će nas neko vrijeme slušati, a onda će nas početi pomalo izbjegavati jer imaju svoje brige i probleme pa im je teško nositi i naše breme.

Story: Tko vam je, uz obitelj, bio najveći oslonac u tim iznimno teškim trenucima?

Život me zapravo tim teškim iskustvom pripremao na nešto mnogo teže – na obiteljsku tragediju koja nas je zadesila 17. prosinca 2008. godine. Na 19. rođendan kćeri Adrijane u prometnoj nesreći u blizini našeg doma izgubili smo sina Ivana. Nisam se predala, pobijedila sam bol koja me u tim trenucima obuzela, zahvalna na daru majčinstva i 22 godine radosti koje smo doživjeli s našim Ivanom. Uz pomoć suradnica i suradnika koji su meni i obitelji bili podrška te radeći i pomažući ljudima koji su također trebali pomoć, nastavila sam dalje. Odlučila sam ustati, a ne odustati. Naš Ivan živi kroz zakladu koju smo osnovali, a koja pomaže djeci i mladima stradalima u prometu.

Story: Kada ste odlučili osnovati udrugu za pomoć žrtvama mobinga i njihovu edukaciju?

Udrugu smo osnovali 2004. godine uvidjevši da se osobe koje trpe zlostavljanje i diskriminaciju na poslu nemaju kome obratiti. Odvjetnici naplaćuju pravne savjete, ljudi često nisu članovi sindikata, a postupci u radnopravnim sporovima uglavnom su vezani uz prekluzivne rokove. Od samog osnutka udruge pa sve do danas svojim znanjem i stručnošću u njezin su se rad uključile prim. mr. sc. Elvira Koić, prof. dr. sc. Jadranka Mustajbegović i prof. dr. sc. Nada Bodiroga Vukobrat. Naša je udruga tada bila jedina koja se bavi žrtvama zlostavljanja na radnome mjestu i povredom dostojanstva radnika, a koliko nam je poznato, nije je bilo ni u susjednim zemljama.

Story: Često se vode polemike o poimanju i definiciji mobinga. Zašto je to tako i koja je njegova definicija?

Da bismo mogli govoriti o mobingu, odnosno zlostavljanju na radnome mjestu, prvo što treba prepoznati jest namjera zlostavljača da naruši ugled, čast i dostojanstvo osobe koju zlostavlja. Kad zlostavljač izaziva neugodu pri komunikaciji ili fizički napadne osobu koju želi eliminirati iz radne sredine, tu nema dileme. Najteže je prepoznati onaj fini, filigranski mobing gdje je sve naizgled u redu, a osoba koja trpi zlostavljanje razboli se i odlazi na dugotrajno bolovanje, ne želi se vratiti u radnu sredinu i ne može tražiti drugi posao jer joj je narušeno psihičko zdravlje.

Story: Često ističete da je mobing teško dokazati te da je to ujedno i olakotna okolnost za počinitelje.

Zlostavljanje u svijetu rada postoji oduvijek, no o tome se kao fenomenu počelo pričati 80-ih godina prošlog stoljeća. Prvi su u Hrvatskoj o mobingu sa znanstvenog stajališta govorili prof. dr. sc. Jadranka Mustajbegović i prof. dr. sc. Rudolf Karazman na Motovunskoj ljetnoj školi unapređenja zdravlja 1998. godine. Uvriježeno je mišljenje da su zlostavljači na poslu samo pretpostavljeni, no istraživanja pokazuju da se u 45% slučajeva mobing događa među kolegama na jednakoj hijerarhijskoj ljestvici. Okomiti mobing, koji se naziva i ‘bossing’, događa se u 50% slučajeva. Bilježi se i 5% obrnutog mobinga u kojem podređeni zlostavljaju nadređenu osobu. Žrtve najčešće zlostavljanje trpe godinama prije nego što odluče progovoriti i reagirati, a kada istupe, najčešće nemaju ničiju podršku jer je teško pronaći kolegu koji će posvjedočiti da je zlostavljač neprimjereno reagirao, vikao, prijetio… Svi se boje za svoje radno mjesto i štite zlostavljača iako znaju da će i sami jednom doći na red ako se takvo ponašanje ne zaustavi i ako ne podrže jedni druge.

Story: Što pokazuju statistike, koliko često žrtve mobinga prijave počinitelje nadležnim tijelima?

Osobe koje su žrtve zlostavljanja na radnome mjestu zbog straha od gubitka posla te bojazni za egzistenciju sebe i svoje obitelji teško se odlučuju na pokretanje sudskog spora. Osim toga, takvi sporovi u Hrvatskoj traju predugo, iako bi prema Zakonu o parničnom postupku trebali trajati najviše šest mjeseci. Ohrabruje činjenica da sudovi u našoj zemlji prepoznaju taj problem i donose sve više presuda u korist radnika.

Story: A kakva je situacija kad je riječ o stigmatizaciji osoba koje su doživjele mobing?

U našem je mentalitetu i dalje uvriježeno mišljenje da je odlazak psihijatru i traženje te vrste medicinske pomoći sramotno, da će vas okolina, ako dozna, možda proglasiti luđakinjom/luđakom, ‘malo čudnim’ pa je jednostavnije otići liječniku obiteljske medicine i dobiti bolovanje za, recimo, bolove u kralježnici nego mu ispričati o problemima na poslu i zlostavljanju koje se događa. Primjerice, u SAD-u građani imaju psihijatra kojem redovito odlaze na seansu, kao što mi redovito posjećujemo stomatologa ili oftalmologa. Kod nas je ‘liječnik za dušu’ i dalje specijalist čiju uslugu najteže zatražimo kako nas okolina ne bi stigmatizirala.

Story: Kakva je zakonska regulativa u slučaju mobinga? Kojim je zakonom uređena zaštita žrtava zlostavljanja na radnome mjestu i koje su najčešće propisane kazne za počinitelje?

Republika Hrvatska ima dobar zakonski okvir kojim je moguće zatražiti pravnu zaštitu: Ustav RH, Zakon o radu, Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o ravnopravnosti spolova, Kazneni zakon i Zakon o zaštiti na radu. Udruga Mobbing 2007. godine izradila je nacrt prijedloga zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu smatrajući da bi se jednim posebnim zakonom bolje riješila zaštita osoba koje trpe zlostavljanje, diskriminaciju i povredu dostojanstva na radnome mjestu. Nacrt je 2009. godine u saborsku proceduru uputio Klub zastupnika SDP-a, no Sabor taj zakon nikada nije donio. Radni sporovi i građanske parnice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti traju godinama, a dosuđene su naknade u odnosu na one u zemljama EU znatno manje. Činjenica je da veću naknadu štete dobiju osobe iz javnog i političkog života kada tuže novinare za duševne boli nego radnice i radnici kojima je dugoročno narušeno zdravlje.

Story: Koliko su građani upoznati sa svojim radničkim pravima?

Rezultati ankete koju provodimo u našoj udruzi pokazali su da većina ispitanika nije upoznata sa svojim pravima kad je riječ o zaštiti dostojanstva, da nemaju saznanja o strategijama za sprečavanje zlostavljanja i stresa na radnome mjestu, a posebno da pogrešno misle kako se, kad je riječ o zaštiti dostojanstva, trebaju obratiti etičkom povjereniku.

Story: Koje su zajedničke osobine poslovnih zlostavljača?

Stručnjaci takve zlostavljače opisuju kao manje sposobne, ali moćne osobe koje nemaju kapaciteta za ljubav, igru, kreativnost, davanje i dijeljenje. Zlostavljači oko sebe formiraju grupu u kojoj dokazuju svoju moć i važnost u odnosu prema žrtvi te tako prikrivaju nemoć u nekom drugom području života. Kako kaže naš uvaženi suradnik prof. dr. Alija Sutović s Medicinskog fakulteta u Tuzli, kad opisuje zlostavljačko ponašanje: “Iza svake prepotencije stoji neka impotencija.”

Story: Izdali ste i priručnik s osnovnim informacijama vezanim uz mobing. Kakve su povratne informacije s tržišta, kako je prihvaćeno štivo te vrste?

‘Priručnik o mobingu i diskriminaciji na radnom mjestu’ napisali su stručnjaci s kojima Udruga Mobbing dugo godina surađuje, prof. dr. sc. Mario Vinković, izv. prof. dr. sc. Snježana Vasiljević i mr. sc. Iris Gović Penić. Prvi smo put fokus sa žrtve mobinga i diskriminacije prebacili na edukaciju studenata prava, odvjetnika, sudaca i pravnih stručnjaka koji se s problemom mobinga, povrede dostojanstva i diskriminacije susreću svakodnevno u svome radu. Priručnik im služi kao vrijedan i koristan alat.

Story: Ostvarili ste suradnju i s pučkom pravobraniteljicom, pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova te Centrom za socijalnu skrb Zagreb. Jeste li zadovoljni postignutom suradnjom?

Dugogodišnja suradnja s pučkom pravobraniteljicom, pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom te Centrom za socijalnu skrb Zagreb koordinirana je i uspješna, a vezana je uz zaštitu prava ranjivih skupina u koju, osim žrtava zlostavljanja na radnome mjestu, spadaju i druge socijalno osjetljive skupine kojima prijeti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti.

Story: U europskim zemljama uobičajeni su centri za zaštitu žrtava mobinga. Kakva je situacija u Republici Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je problem mobinga osviješten tek kada je počela djelovati Udruga Mobbing, a posljednjih nekoliko godina o tome se počelo govoriti u široj javnosti, što je dovelo do povećanja svijesti o tom problemu u našem društvu. U studenome 2017. godine Udruga Mobbing obratila se Uredu gradonačelnika Grada Zagreba poslavši inicijativu za osnivanje ustanove/savjetovališta za žrtve zlostavljanja i diskriminacije na radnome mjestu, no nismo dobili nikakav odgovor.

Story: Često ističete da je iznimno važno pomoći žrtvi mobinga, zaštititi je, ali i da treba pružiti adekvatnu pomoć i počinitelju. Možete li to pojasniti?

Udruga Mobbing predlaže da se u zakonsku regulativu unese promjena prema kojoj bi se zlostavljač na poslu izjednačio s onim u obitelji. Osoba koja zlostavlja kolege i kolegice na poslu uništava njihov život, živote njihovih obitelji, ali često i vlastitu obitelj. Zato je potrebno što prije zaustaviti takvu osobu i baviti se promjenom njezina ponašanja, kao što se to čini i u slučaju obiteljskog zlostavljača.

Story: Prepoznati ste kao žena koja svojim djelovanjem znatno pridonosi afirmaciji žena u društvu i javnosti, afirmaciji ženskih prava i ravnopravnosti spolova te postizanju brojnih promjena u smislu podizanja kvalitete života. Nominirani ste i za nagradu Zagrepčanka godine, koliko vam znači ta nominacija?

Volim reći da sam samo kamenčić koji je pokrenuo sve druge kamenčiće te smo zajedno izgradili udrugu koja postoji punih 16 godina. Zahvalna sam na godinama suradnje svim članicama i članovima, suradnicama i suradnicima te svim prošlim i sadašnjim zaposlenicama i zaposlenicima koji su sa mnom gradili našu udrugu. Uložili smo sate predanog rada, obratile su nam se tisuće osoba kojima smo pružili pomoć i podršku, ostvarili smo sjajne suradnje diljem naše zemlje, ali i izvan nje, a to je dragocjenost koju i danas čuvamo i njegujemo. Nominacija za Zagrepčanku godine bila mi je velika čast i poticaj da nastavim još više raditi te ulagati svoje vrijeme, znanje i iskustvo u zajednicu i ljude kojima je pomoć potrebna.

Story: Čime se trenutačno bavite?

Imamo puno planova za 2021. godinu, a nove okolnosti života i rada pred nas postavljaju nove izazove. I dalje ćemo se fokusirati na pružanje besplatne pravne i psihosocijalne pomoći i podrške žrtvama mobinga i diskriminacije na radnome mjestu, ali i svim drugim ranjivim skupinama, žrtvama obiteljskog nasilja – ženama i muškarcima – te osobama starije životne dobi, osobama s invaliditetom i svima onima koji žive na granici siromaštva i socijalne isključenosti.

Story: Kako volite provoditi slobodno vrijeme?

Posebnu vrstu radosti u život moje obitelji unio je unuk Luka Ivan. S njim volim provesti svaki slobodan trenutak. Volim slušati dobru glazbu, čitati, otići u šetnju prirodom, a u ovom ‘novom normalnom’ najviše mi nedostaju druženja s prijateljima i dragim ljudima kojima želim dobro zdravlje i da se, kad jednom sve ovo prođe, nađemo i proveselimo zajedno.

Izvor: Story.hr

Ministarstvo rada mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike objavilo je Upute za posjetitelje institucija socijalne skrbi. Objavljene upute dostupne su na poveznici:

Upute za posjetitelje institucija socijalne skrbi