Članak prenosimo u cijelosti…

 
Predsjednica Udruge za pomoć žrtvama mobinga i njihovu edukaciju zalaže se za osnivanje savjetovališta za žrtve zlostavljanja i diskriminacije na radnome mjestu te za izjednačavanje poslovnih i obiteljskih zlostavljača, a za Story govori i o osobnom iskustvu i teškim posljedicama na zdravlje

Kad se zaposlila u uglednoj izdavačkoj kući u Zagrebu, ekonomistica Jadranka Apostolovski vjerovala je da će svojim znanjem i iskustvom unaprijediti poslovanje tvrtke te da će je, zahvaljujući dobrim rezultatima, prepoznati kao vrijednu i marljivu radnicu, uvijek spremnu na poslovni uzlet. Svestrana 55-godišnja Zagrepčanka nije ni slutila da će upravo na radnome mjestu, koje je uvelike doživljavala kao svoj drugi dom, doživjeti diskriminaciju, a potom i zlostavljanje te da će iz tog razdoblja nositi samo ružne i tužne uspomene. Kada danas razmišlja o tome, Jadranka kaže da ponajviše žali što joj je zbog mobinga te dugotrajnog i iscrpljujućeg sudskog procesa uvelike stradalo zdravlje. Kako njezino nadasve teško iskustvo ne bi bilo samo dio poražavajućih statistika o zlostavljanju na radnome mjestu, Jadranka je 2004. godine osnovala Udrugu Mobbing kojom se bori za društvo temeljeno na vrijednostima demokracije, tolerancije, pluralizma i zaštite ljudskih prava te teži pravnoj državi, razvijenom civilnom društvu, političkoj kulturi i društvu znanja. Kao predsjednica udruge za pomoć žrtvama mobinga i njihovu edukaciju zalaže se za osnivanje savjetovališta za žrtve zlostavljanja i diskriminacije na radnome mjestu te za izjednačavanje poslovnih i obiteljskih zlostavljača. Zašto to predlaže Jadranka je objasnila u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story. Osim toga, detaljno je iznijela zakone kojima je uređena zaštita žrtava mobinga.

Story: Kakvo je bilo vaše iskustvo mobinga?

Godine 2003. radila kao voditeljica knjižare poznate izdavačke kuće u centru Zagreba. U sedam njezinih zagrebačkih poslovnica na poziciji poslovođe bilo je šest žena i jedan muškarac. Direktor je moje kolegice i mene šikanirao, ponižavao i diskriminirao na radnome mjestu, dobile smo degradirajuće ugovore – za razliku od muškoga kolege koji je dobio povišicu, a trudna je kolegica zbog trudnoće koju nije prijavila direktoru dobila otkaz.

Story: Jeste li poduzeli odgovarajuće pravne korake protiv poslodavca?

Jesam, naravno. Kad nam se to događalo, kolegice i ja bile smo same, bile smo samo vijest u medijima nad kojom se javnost zgražala dan ili dva. Vodile smo dugogodišnje radne sporove, nailazile na razne prepreke i shvatile da su ljudi, kada se nađu u takvoj situaciji u našoj zemlji, sami. Nisam dvojila, pogotovo kad sam vidjela da mi je zbog posla počelo stradavati i zdravlje. Spor je pokrenut 2003., a riješile smo ga izvansudskom nagodbom 2009. godine. Direktor je izgubio kaznenu parnicu za klevetu koju je pokrenuo protiv mene, presuda je bila u moju korist, a u proljeće 2009. umro je pa su obustavljene privatne građanske parnice koje je pokrenuo protiv mene.

Story: Kako je zlostavljanje na radnome mjestu utjecalo na vaše zdravlje?

Potražila sam liječničku pomoć jer tijelo mi je signaliziralo da nešto nije u redu. Osjećala sam pritisak u prsima, poput nekog velikog balona koji će uskoro eksplodirati, mislila sam da imam neku srčanu tegobu. No bila je to reakcija na stres, zbog koje sam 16. mjeseci bila na bolovanju. Zahvalna sam prof. Danijelu Buljanu, psihijatru koji nije dopustio da utonem u bolest i odustanem od sebe. Zahvaljujući njegovoj stručnosti i razgovorima s njim, ponovno sam mogla živjeti bez lijekova, poštujući sebe i vjerujući u sve što radim.

Story: Kako su reagirali vaša obitelj i bližnji kada su doznali da ste žrtva mobinga?

Obitelj mi je bila najveći oslonac – suprug, djeca i moja majka. Podrška koju dobivamo od obitelji je dragocjena, to je naša luka u kojoj dobivamo ljubav, podršku, razumijevanje i utjehu. Prijatelji i znanci će nas neko vrijeme slušati, a onda će nas početi pomalo izbjegavati jer imaju svoje brige i probleme pa im je teško nositi i naše breme.

Story: Tko vam je, uz obitelj, bio najveći oslonac u tim iznimno teškim trenucima?

Život me zapravo tim teškim iskustvom pripremao na nešto mnogo teže – na obiteljsku tragediju koja nas je zadesila 17. prosinca 2008. godine. Na 19. rođendan kćeri Adrijane u prometnoj nesreći u blizini našeg doma izgubili smo sina Ivana. Nisam se predala, pobijedila sam bol koja me u tim trenucima obuzela, zahvalna na daru majčinstva i 22 godine radosti koje smo doživjeli s našim Ivanom. Uz pomoć suradnica i suradnika koji su meni i obitelji bili podrška te radeći i pomažući ljudima koji su također trebali pomoć, nastavila sam dalje. Odlučila sam ustati, a ne odustati. Naš Ivan živi kroz zakladu koju smo osnovali, a koja pomaže djeci i mladima stradalima u prometu.

Story: Kada ste odlučili osnovati udrugu za pomoć žrtvama mobinga i njihovu edukaciju?

Udrugu smo osnovali 2004. godine uvidjevši da se osobe koje trpe zlostavljanje i diskriminaciju na poslu nemaju kome obratiti. Odvjetnici naplaćuju pravne savjete, ljudi često nisu članovi sindikata, a postupci u radnopravnim sporovima uglavnom su vezani uz prekluzivne rokove. Od samog osnutka udruge pa sve do danas svojim znanjem i stručnošću u njezin su se rad uključile prim. mr. sc. Elvira Koić, prof. dr. sc. Jadranka Mustajbegović i prof. dr. sc. Nada Bodiroga Vukobrat. Naša je udruga tada bila jedina koja se bavi žrtvama zlostavljanja na radnome mjestu i povredom dostojanstva radnika, a koliko nam je poznato, nije je bilo ni u susjednim zemljama.

Story: Često se vode polemike o poimanju i definiciji mobinga. Zašto je to tako i koja je njegova definicija?

Da bismo mogli govoriti o mobingu, odnosno zlostavljanju na radnome mjestu, prvo što treba prepoznati jest namjera zlostavljača da naruši ugled, čast i dostojanstvo osobe koju zlostavlja. Kad zlostavljač izaziva neugodu pri komunikaciji ili fizički napadne osobu koju želi eliminirati iz radne sredine, tu nema dileme. Najteže je prepoznati onaj fini, filigranski mobing gdje je sve naizgled u redu, a osoba koja trpi zlostavljanje razboli se i odlazi na dugotrajno bolovanje, ne želi se vratiti u radnu sredinu i ne može tražiti drugi posao jer joj je narušeno psihičko zdravlje.

Story: Često ističete da je mobing teško dokazati te da je to ujedno i olakotna okolnost za počinitelje.

Zlostavljanje u svijetu rada postoji oduvijek, no o tome se kao fenomenu počelo pričati 80-ih godina prošlog stoljeća. Prvi su u Hrvatskoj o mobingu sa znanstvenog stajališta govorili prof. dr. sc. Jadranka Mustajbegović i prof. dr. sc. Rudolf Karazman na Motovunskoj ljetnoj školi unapređenja zdravlja 1998. godine. Uvriježeno je mišljenje da su zlostavljači na poslu samo pretpostavljeni, no istraživanja pokazuju da se u 45% slučajeva mobing događa među kolegama na jednakoj hijerarhijskoj ljestvici. Okomiti mobing, koji se naziva i ‘bossing’, događa se u 50% slučajeva. Bilježi se i 5% obrnutog mobinga u kojem podređeni zlostavljaju nadređenu osobu. Žrtve najčešće zlostavljanje trpe godinama prije nego što odluče progovoriti i reagirati, a kada istupe, najčešće nemaju ničiju podršku jer je teško pronaći kolegu koji će posvjedočiti da je zlostavljač neprimjereno reagirao, vikao, prijetio… Svi se boje za svoje radno mjesto i štite zlostavljača iako znaju da će i sami jednom doći na red ako se takvo ponašanje ne zaustavi i ako ne podrže jedni druge.

Story: Što pokazuju statistike, koliko često žrtve mobinga prijave počinitelje nadležnim tijelima?

Osobe koje su žrtve zlostavljanja na radnome mjestu zbog straha od gubitka posla te bojazni za egzistenciju sebe i svoje obitelji teško se odlučuju na pokretanje sudskog spora. Osim toga, takvi sporovi u Hrvatskoj traju predugo, iako bi prema Zakonu o parničnom postupku trebali trajati najviše šest mjeseci. Ohrabruje činjenica da sudovi u našoj zemlji prepoznaju taj problem i donose sve više presuda u korist radnika.

Story: A kakva je situacija kad je riječ o stigmatizaciji osoba koje su doživjele mobing?

U našem je mentalitetu i dalje uvriježeno mišljenje da je odlazak psihijatru i traženje te vrste medicinske pomoći sramotno, da će vas okolina, ako dozna, možda proglasiti luđakinjom/luđakom, ‘malo čudnim’ pa je jednostavnije otići liječniku obiteljske medicine i dobiti bolovanje za, recimo, bolove u kralježnici nego mu ispričati o problemima na poslu i zlostavljanju koje se događa. Primjerice, u SAD-u građani imaju psihijatra kojem redovito odlaze na seansu, kao što mi redovito posjećujemo stomatologa ili oftalmologa. Kod nas je ‘liječnik za dušu’ i dalje specijalist čiju uslugu najteže zatražimo kako nas okolina ne bi stigmatizirala.

Story: Kakva je zakonska regulativa u slučaju mobinga? Kojim je zakonom uređena zaštita žrtava zlostavljanja na radnome mjestu i koje su najčešće propisane kazne za počinitelje?

Republika Hrvatska ima dobar zakonski okvir kojim je moguće zatražiti pravnu zaštitu: Ustav RH, Zakon o radu, Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o ravnopravnosti spolova, Kazneni zakon i Zakon o zaštiti na radu. Udruga Mobbing 2007. godine izradila je nacrt prijedloga zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu smatrajući da bi se jednim posebnim zakonom bolje riješila zaštita osoba koje trpe zlostavljanje, diskriminaciju i povredu dostojanstva na radnome mjestu. Nacrt je 2009. godine u saborsku proceduru uputio Klub zastupnika SDP-a, no Sabor taj zakon nikada nije donio. Radni sporovi i građanske parnice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti traju godinama, a dosuđene su naknade u odnosu na one u zemljama EU znatno manje. Činjenica je da veću naknadu štete dobiju osobe iz javnog i političkog života kada tuže novinare za duševne boli nego radnice i radnici kojima je dugoročno narušeno zdravlje.

Story: Koliko su građani upoznati sa svojim radničkim pravima?

Rezultati ankete koju provodimo u našoj udruzi pokazali su da većina ispitanika nije upoznata sa svojim pravima kad je riječ o zaštiti dostojanstva, da nemaju saznanja o strategijama za sprečavanje zlostavljanja i stresa na radnome mjestu, a posebno da pogrešno misle kako se, kad je riječ o zaštiti dostojanstva, trebaju obratiti etičkom povjereniku.

Story: Koje su zajedničke osobine poslovnih zlostavljača?

Stručnjaci takve zlostavljače opisuju kao manje sposobne, ali moćne osobe koje nemaju kapaciteta za ljubav, igru, kreativnost, davanje i dijeljenje. Zlostavljači oko sebe formiraju grupu u kojoj dokazuju svoju moć i važnost u odnosu prema žrtvi te tako prikrivaju nemoć u nekom drugom području života. Kako kaže naš uvaženi suradnik prof. dr. Alija Sutović s Medicinskog fakulteta u Tuzli, kad opisuje zlostavljačko ponašanje: “Iza svake prepotencije stoji neka impotencija.”

Story: Izdali ste i priručnik s osnovnim informacijama vezanim uz mobing. Kakve su povratne informacije s tržišta, kako je prihvaćeno štivo te vrste?

‘Priručnik o mobingu i diskriminaciji na radnom mjestu’ napisali su stručnjaci s kojima Udruga Mobbing dugo godina surađuje, prof. dr. sc. Mario Vinković, izv. prof. dr. sc. Snježana Vasiljević i mr. sc. Iris Gović Penić. Prvi smo put fokus sa žrtve mobinga i diskriminacije prebacili na edukaciju studenata prava, odvjetnika, sudaca i pravnih stručnjaka koji se s problemom mobinga, povrede dostojanstva i diskriminacije susreću svakodnevno u svome radu. Priručnik im služi kao vrijedan i koristan alat.

Story: Ostvarili ste suradnju i s pučkom pravobraniteljicom, pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova te Centrom za socijalnu skrb Zagreb. Jeste li zadovoljni postignutom suradnjom?

Dugogodišnja suradnja s pučkom pravobraniteljicom, pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom te Centrom za socijalnu skrb Zagreb koordinirana je i uspješna, a vezana je uz zaštitu prava ranjivih skupina u koju, osim žrtava zlostavljanja na radnome mjestu, spadaju i druge socijalno osjetljive skupine kojima prijeti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti.

Story: U europskim zemljama uobičajeni su centri za zaštitu žrtava mobinga. Kakva je situacija u Republici Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je problem mobinga osviješten tek kada je počela djelovati Udruga Mobbing, a posljednjih nekoliko godina o tome se počelo govoriti u široj javnosti, što je dovelo do povećanja svijesti o tom problemu u našem društvu. U studenome 2017. godine Udruga Mobbing obratila se Uredu gradonačelnika Grada Zagreba poslavši inicijativu za osnivanje ustanove/savjetovališta za žrtve zlostavljanja i diskriminacije na radnome mjestu, no nismo dobili nikakav odgovor.

Story: Često ističete da je iznimno važno pomoći žrtvi mobinga, zaštititi je, ali i da treba pružiti adekvatnu pomoć i počinitelju. Možete li to pojasniti?

Udruga Mobbing predlaže da se u zakonsku regulativu unese promjena prema kojoj bi se zlostavljač na poslu izjednačio s onim u obitelji. Osoba koja zlostavlja kolege i kolegice na poslu uništava njihov život, živote njihovih obitelji, ali često i vlastitu obitelj. Zato je potrebno što prije zaustaviti takvu osobu i baviti se promjenom njezina ponašanja, kao što se to čini i u slučaju obiteljskog zlostavljača.

Story: Prepoznati ste kao žena koja svojim djelovanjem znatno pridonosi afirmaciji žena u društvu i javnosti, afirmaciji ženskih prava i ravnopravnosti spolova te postizanju brojnih promjena u smislu podizanja kvalitete života. Nominirani ste i za nagradu Zagrepčanka godine, koliko vam znači ta nominacija?

Volim reći da sam samo kamenčić koji je pokrenuo sve druge kamenčiće te smo zajedno izgradili udrugu koja postoji punih 16 godina. Zahvalna sam na godinama suradnje svim članicama i članovima, suradnicama i suradnicima te svim prošlim i sadašnjim zaposlenicama i zaposlenicima koji su sa mnom gradili našu udrugu. Uložili smo sate predanog rada, obratile su nam se tisuće osoba kojima smo pružili pomoć i podršku, ostvarili smo sjajne suradnje diljem naše zemlje, ali i izvan nje, a to je dragocjenost koju i danas čuvamo i njegujemo. Nominacija za Zagrepčanku godine bila mi je velika čast i poticaj da nastavim još više raditi te ulagati svoje vrijeme, znanje i iskustvo u zajednicu i ljude kojima je pomoć potrebna.

Story: Čime se trenutačno bavite?

Imamo puno planova za 2021. godinu, a nove okolnosti života i rada pred nas postavljaju nove izazove. I dalje ćemo se fokusirati na pružanje besplatne pravne i psihosocijalne pomoći i podrške žrtvama mobinga i diskriminacije na radnome mjestu, ali i svim drugim ranjivim skupinama, žrtvama obiteljskog nasilja – ženama i muškarcima – te osobama starije životne dobi, osobama s invaliditetom i svima onima koji žive na granici siromaštva i socijalne isključenosti.

Story: Kako volite provoditi slobodno vrijeme?

Posebnu vrstu radosti u život moje obitelji unio je unuk Luka Ivan. S njim volim provesti svaki slobodan trenutak. Volim slušati dobru glazbu, čitati, otići u šetnju prirodom, a u ovom ‘novom normalnom’ najviše mi nedostaju druženja s prijateljima i dragim ljudima kojima želim dobro zdravlje i da se, kad jednom sve ovo prođe, nađemo i proveselimo zajedno.

Izvor: Story.hr