Prema istraživanju Alma Career Croatia iz 2025., 78 % ispitanih radnika u Hrvatskoj navelo je da je doživjelo burnout, dok 61 % zaposlenih često osjeća stres na poslu.
Burnout nije samo umor. I nije uvijek problem u vama.
„Samo se malo odmori.“
„Nemoj sve uzimati toliko k srcu.“
„Nauči reći ne.“
„Uzmi godišnji.“
Savjeti zvuče jednostavno. Problem je što burnout često nije jednostavan. Kada se danima, tjednima ili mjesecima radi pod pritiskom, uz preveliko opterećenje, nedostatak kontrole, lošu komunikaciju, stalnu dostupnost ili osjećaj da se od vas uvijek očekuje još više, nije dovoljno samo reći osobi da se bolje organizira.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, burnout je sindrom povezan s kroničnim stresom na radnom mjestu kojim se nije uspješno upravljalo. Obilježavaju ga iscrpljenost, sve veća psihološka udaljenost od posla i osjećaj smanjene profesionalne učinkovitosti. (https://www.who.int/tools/occupational-hazards-in-health-sector/psycho-social-risks-mental-health)
Da problem nije daleko od nas, pokazuju i podaci iz Hrvatske. Prema istraživanju Alma Career Croatia iz 2025., 78 % ispitanih radnika navelo je da je doživjelo burnout, dok 61 % zaposlenih kaže da često osjeća stres na poslu. (https://vijesti.hrt.hr/gospodarstvo/burnout-na-poslu-dozivjelo-78-posto-radnika-12287255)
I zato pitanje ne bi trebalo uvijek biti samo:
„Što ja mogu učiniti da izdržim?“
Treba pitati i:
„Što se na ovom radnom mjestu događa zbog čega ljudi više ne mogu izdržati?“
Preopterećenost, dugotrajni pritisak, nedostatak podrške, nepoštovanje, nejasna očekivanja i loša organizacija rada nisu samo osobni problemi zaposlenika. To su i pitanja radnog okruženja. WHO među čimbenicima koji mogu pridonijeti stresu i burnout-u navodi, među ostalim, vremenski pritisak, nedostatak kontrole nad radnim zadacima, dugo radno vrijeme i nedostatak podrške. (https://www.who.int/tools/occupational-hazards-in-health-sector/psycho-social-risks-mental-health)
To ne znači da je svaki stres na poslu mobbing. Nije ni svaki burnout posljedica nasilja ili zlostavljanja na radnom mjestu. Ali znači da mentalno zdravlje zaposlenika ne možemo promatrati odvojeno od uvjeta u kojima rade. Zdravo radno okruženje nije ono u kojem ljudi samo uspijevaju izdržati. To je ono u kojem mogu raditi bez straha, ponižavanja i stalnog osjećaja da moraju prijeći vlastite granice da bi bili dovoljno dobri.
10.10. obilježavamo Svjetski dan mentalnog zdravlja. Postoji li bolja prilika da o tome govorimo otvoreno?