Pravna zaštita i tretman kod mobbinga

zlostavljanje_mobbing

Pravni tretman mobbinga u Europi i svijetu uvjetovan je odlikama svakog pojedinog pravnog sustava, pa su neke države usvojile zasebne propise i zakone o sprječavanju psihičkog zlostavljanja na radnom mjestu, a druge samo doradile postojeći pravni okvir manjim nomotehničkim i sadržajnim intervencijama. Pravni sustav Europske unije daje dostatan pravni okvir za reguliranje navedenog problema.
Hrvatska nema zaseban propis o mobbingu, odnosno psihičkom zlostavljanju na radnom mjestu, niti ga definira nacionalnim zakonodavstvom.
Ostvarivanje pravne zaštite podrazumijeva stoga istodobnu primjenu više hrvatskih propisa: Zakona o radu, Zakona o suzbijanju diskriminacije, Zakona o obveznim odnosima, Zakona o zaštiti na radu, Kaznenog zakona i dr.
Pravnu zaštitu moguće je ostvariti u postupku kod poslodavca (zaštita dostojanstva radnika) i u postupku pred nadležnim sudom. Poslodavaci imaju obvezu preventivnog djelovanja u kontekstu zaštite radnika od uznemiravnja i diskriminacije te uređivanja problematike odgovarajućim materijalnim i postupovnim pravilima.
Temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije razvidno je kako uznemiravanje podrazumijeva „svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od zabranjenih osnova diskriminacije“(rasa ili etnička pripadnosti ili boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalnog podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društvene položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolna orijentacija)„koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje”.

Elementi mobbinga

1) Odnos žrtva – zlostavljač.
2) Neprijateljska i neetična komunikacija.
3) Planirana i sistemski usmjerena prema odabranom subjektu.
4) Učestalost u duljem vremenskom razdoblju (po dijelu autora barem jednom tjedno tijekom šest mjeseci, ali je zbog kompleksnosti i osobitosti svakog pojedinog slučaja ne treba doslovno primjenjivati i tumačiti; napušten koncept izoliranog incidenta).
5) Cilj ponašanja: uništiti ili udaljiti žrtvu iz radnog okruženja (mentalne, psihosomatske te društvene/socijalne posljedice).
6) Postojanje kauzalne veze između sustavnog ponašanja zlostavljača i željene posljedice.